Životni stil koji prkosi modi: Nošenje second hand odjeće doprinosi očuvanju okoline i štednji

“Second hand moda se u našem društvu ne pojavljuje kao neka ideja ili nova filozofija života. Ona se pojavljuje kao nužnost izazvana ekonomskim krizama”

Piše: Edina Kurbašić

Duga crna haljina do stopala koja podsjeća na likove iz crtanih filmova kojima smo se kao mali divili. Preko nje, krznena bunda ili dugi kaput poput plašta, neizostavan su dio odjevne kombinacije ove mlade djevojke. Obavezan dodatak su i crne velike naočare iza kojih se skrivaju njene krupne plave oči. Uz to ide neki kajš ili vintage korzet i poneki komad nakita. Inspiracija za ovakve odjevne kombinacije 26-godišnja Melisa Mezetović pronalazi u second hand prodavnicama.

Da second hand moda postaje trend dokazuju i podaci iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Za devet mjeseci 2023. godine u BiH je uvezeno nešto više od 3,2 tone polovne odjeće u vrijednosti od 8,5 miliona KM. Uvoz 2023. godine bio je porastu u odnosu na 2022. godinu kada je vrijednost uvezene odjeće iznosila 7,4 miliona KM. Zemlje iz kojih se najčešće uvozi odjeća su Njemačka, Mađarska, Slovačka, te Kuvajt, Azerbejdžan i daleki Japan.

Dvadesetšestogodišnja Dajana Drašković iz Sarajeva redovno kupuje second hand odjeću. Kaže da su razlozi za to brojni. „Prvi i osnovni razlog je zaštita životne sredine i doprinos održivom modelu potrošnje koji promoviše ponovnu upotrebu i recikliranje već postojećih resursa, umjesto neprekidnog stvaranja novih. Kupovinom korištene odjeće smanjuje se količina tekstilnog otpada, koji završava na deponijama“. Dajana smatra da to pozitivno utiče na okolinu, jer je informisana da se godišnje proizvede oko 80 milijardi komada odjeće, a tek četvrtina bačene se reciklira.

Dr.sc. Sead Noćajević kaže da prema Agenciji za zaštitu okoliša, oko 15% tekstilnog otpada na odlagalištima dolazi od odbačene odjeće koja nije nošena ni korištena.

“Ovi podaci su alarmantni, te stoga mora se zbog budućih generacija voditi računa, uvođenjem koncepta održivog razvoja daje nadu, to je razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjosti bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe”.

Najpoznatiji second hand prodajni lanac u BiH je Textile House koji je u našu državu stigao stigao 2015. godine. Prodajni lanac u BiH dio je korporacije Textile House for Euro Trade sa sjedištem u Bratislavi, a posluje kroz lanac second hand trgovina u osam država s više od 170 poslovnica. Prema  podacima Poslovnog dnevnika iz 2022. u BiH ima 10 prodajnih objekata u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru.

Iako je velika potražnja za second hand odjećom, profesorica biologije Mersiha Šarić kaže da se second hand moda teško uklapa u trendove jer se „svakodnevno nameću reklame dolaska velikih brend imena mode koji krase svaki tržni centar“.

Štetne posljedice modne industrije

Modna i tekstilna industrija, iako često zanemarene, igraju ključnu ulogu u ekološkom zagađenju. Naše neprekidno praćenje trendova potiče brzu proizvodnju odjeće, što rezultira prekomjernim korištenjem resursa i otrovnih hemikalija, šteteći radnicima i okolišu. Glavni proizvođači, poput Kine, Indije i Bangladeša, suočavaju se s enormnim otpadom, ističući potrebu za svjesnošću potrošača o ovom problemu.

Dajana Drašković kaže  da je tekstilna industrija povezana s pitanjima poput dječijeg rada, iskorištavanja radnika, kao i kršenja osnovnih radničkih prava, kao što su nedostatak sigurnosnih pravila, niske plate i prekomjerno radno vrijeme. Brendovi brze mode daju prioritet masovnoj proizvodnji i profitu u odnosu na dobrobit ljudi. „ Svjesna sam utjecaja brze mode na okolinu i radnike, te se zaista trudim podržavati održivu proizvodnju i potrošnju koliko god mogu.”

Dr. sc. Noćajević kaže da se 62% svih vlakana korištenih u modnoj industriji dolazi od sintetičkog materijala, pretežno poliestera, zatim najlona, akrila, polipropilena i elastina. „Univerzalna i široka upotreba plastike znači da je mikroplastika široko rasprostranjena u okolišu; mikroplastika je pronađena u hrani, vodi i zraku. Odjeća napravljena od sintetičkog materijala prilikom svakog pranja ispušta mikroplastiku, u otpadne vode”.

Profesorica Šarić dodaje da modna industrija ostavlja i posljedice na zdravlje. „Poliesteri i plastični materijali sadrže bisfenole za koje je odavno dokazano da su kancerogeni. Osim alergija imaju učinak na metabolizam hormona. Također, neke boje poput crvene sadrže i živu, odnosno sol, takozvani merkurati.“

Benefiti korištenja second hand odjeće

Dr.sc. Sead Noćajević kaže da su ekološki benefiti recikliranja odjeće putem second handa ogromni, imajući u vidu koliko se potroši sirovine i energije u proizvodnji odjevnih predmeta. „Samo jedan primjer za tradicionalno uzgojen pamuk za izradu jedne majice zahtijeva oko 2.700 l vode i velike količine pesticida“.

Isto mišljenje dijeli i profesorica Mersiha Šarić.

“U Berlinu su odavno otvorene prodavnice second hand reciklažnih materijala gdje se čisto pamučna odjeća pretvara, to jeste reciklira u odjeću za bebe“.

Kaže da je, pored čiste okoline, veliki benefit nošenja second hand odjeće zdraviji i realniji pogled na zeleni svijet. Dodaje da je second hand odjeća u neku ruku i zdravija jer je više puta upotrebljena, a „naučno je dokazano da je manje alergijskih reakcija na nešto već nošeno“.

Od ostalih benefita možemo izdvojiti trošenje manje količine novca i smanjenu upotrebu vode, hemikalija i ostalih tvari potrebnih za pravljenje nove odjeće.

Second hand moda kao stil oblačenja i dio identiteta

Stil oblačenja i cijena odjeće koju nosimo često se povezuje sa našim socijalnim i ekonomskim statusom.

Doc.dr. Abdel Alibegović kaže da na konstrukciju identiteta i statusa pojedinaca u društvu itekako utiču i društvena, ekonomska i politička kretanja.

„Second hand moda se u našem društvu ne pojavljuje kao neka ideja ili nova filozofija života. Ona se pojavljuje kao nužnost izazvana ekonomskim krizama, pogotovo nakon perioda COVIDA-19 i poskupljenja. Neki u second hand modi vide izlaz iz potencijalnog siromaštva“. Kaže da ipak postoji jedan dio osviještenih pojedinaca koji u sastavni dio svog identiteta vide koncept održivosti, potrošivosti i vođenja računa o trošenju resursa.

Nerijetko je da mladi ljudi pronalaze alternativne stilove. Ovu tvrdnju potvrđuje i sociolog Abdel Alibegović koji kaže da su mladi uvijek imali potrebu da se pojavljuju sa novim ili drugačijim stavovima i idejama u odnosu na ono što je ustaljeno.

“Alternativni stilovi su samo odgovor da se izađe iz matrice jednoumlja, uniformnosti, porobljavanja. Stilovi koji se nama nameću normirani su po veličinama. Ukoliko imate bodysize preko 20 dobro ćete odlučiti da li ćete ući u Tom Tailor i Waikiki, jer vaša veličina teško da će biti dostupna”.

Tvrdi da za razliku od standardne modne industrije second hand pruža više mogućnosti kako estetski tako i prema tjelesnoj konstrukciji.

Dajana Drašković kaže kako je njen stil zapravo kombinacija nekoliko različitih stilova, jer voli da eksperimentišem i na taj način ispoljava svoju kreativnost bez bilo kakvih ograničenja.

“Second hand doprinosi mom stilu tako što mi omogućava da pronađem komade koji su totalno drugačiji od onoga što se može pronaći u standardnim trgovinama. Najčešće volim iskombinovati vintage komade sa nekim modernijim komadima kako bih stvorila jedinstven i originalan outfit”.

Slično mišljenje dijeli i Melisa Mezetović opisana na početku ove priče.

“Moj stil se bazira na filmovima i serijama, uglavnom u tome pronalazim inspiraciju. Second hand i sam doprinosi tome da mogu da pronađem u svakom trenutku šta god poželim, i to me posebno raduje kada triftujem, a i omogućava zbog niskih cijena da mijenjam stil kad god poželim.”

Tuzlanski.ba