Pismo generacije: Hvala ti, Medreso, jer si bila mjesto gdje smo u ljude stasali

Na svečanoj akademiji prve generacije Medrese “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić” danas je pročitano “Pismo generacije”.

Tekst prenosimo u cijelosti: 

“U srcu grada, ušuškana među visokim zgradama i uskim uličicama, stoji Medresa, kuća znanja i ljubavi. Prvi veliki korak svakog učenika jeste upis srednje škole, jer ima mnogo puteva, a samo je jedan pravi. Svi završe srednje obrazovanje kao učenici, a mi završavamo kao djeca Medrese. 

Četiri godine upoznavanja ljudi koje mimo Medrese nećeš nigdje naći, godine tuge, radosti, najiskrenijih osmijeha, truda, sve smo to prošli zajedno, a sada sa suzama u očima od- brojavamo naše zadnje dane. Kada smo prvi put kročili u prostorije Medrese, to su bili nesigurni koraci ispunjeni strahom. 

Svaki dan sa sobom je nosio nove izazove, ali i priliku da rastemo kao osobe. Ono čemu nas je ona naučila nema ni u jednoj knjizi. Naš boravak u internatu ne bih mijenjala nizašta. Tu su se rodila mnoga prijateljstva koja će trajati nadajmo se čitav život. Oni zidovi čuvaju naš najljepši i najbezbrižniji period života, svaki ćošak krije posebnu priču koju samo mi znamo. Ona nečujno, tiho ulazi u srce, a da nisi ni svjestan i tako postaje dio tebe. Buđenje na sabah i posebnost tog ezana koji se može poznati među hiljadu drugih je nešto posebno. 

Poslije Medrese ostaju prijatelji, ostaje navika da sve što imaš podijeliš, ostaje posebna ljubav prema srijedi. Poslije Medrese ostajem ja, ostaješ ti, ostaje činjenica da bismo se ponovo vratili.

Rekli su nam kada smo kročili u Medresu “Sutra je matura”. Bile su nam duge četiri godine, imali smo osjećaj kako tome nema kraja. Sada shvatamo kako vrijeme brzo prolazi, kao da je jučer bilo. Još se sjećam kako sjedimo na krevetu sve uplašene od onoga što je pred nama.

Ali hvala ti, Medreso, jer si bila mjesto gdje smo u ljude stasali. Hvala ti, Medreso, što si mi pokazala šta znači imati prave prijatelje. Do sad smo koračali kroz hodnike tvoje kao kroz lavirint kojem kraja vidjeli nismo. Sada odlazimo uspravnih glava. Došli smo kao stranci, a odlazimo kao porodica, hvala ti, Medreso. 

Sada kada se pripremamo za odlazak, osjeća se mješavina tuge i zahvalnosti. Tuge zbog rastanka, ali i zahvalnosti za sve divne trenutke koje nigdje ne bismo ovako proživjeli.”

(Preporod.info)