Teška sudbina porodice Hasanović iz Srebrenice: Smajo u istoj prostoriji spava sa ženom, babom i mamom

Porodica Hasanović iz Skelana kod Srebrenice broji pet članova, koji svi žive pod istim krovom u maloj i trošnoj kući.

Tokom zimskih mjeseci Smajo (75), Sabra (67), kao i njihov sin Salim sa ženom Elmedinom i kćerkom Selmom spavaju u jednoj prostoriji.

Takav život, tvrde, nimalo nije lak i jedino ih spašava to što se svi dobro međusobno slažu i trude se da obezbjede bolje uslove.

Iako je imao prilike da dobije posao van Skelana, Salim ne želi da ostavi svoje roditelje u poznim godinama same. Svete su mu ruke koje su ga odgojile i othranile. To je rekao i svojoj supruzi da se od svojih roditelja nikada neće odvojiti.

Svekar, svekrva, sin, snaha i unuka u jednoj sobi kuvaju, spavaju, „dočekuju i ispraćaju“ – sve rade. Ali, sa druge strane, ističu da su veoma složni i da im zajednički život ne pada teško. Ne gube nadu da će uspjeti da „utople“ i prošire dom.

Hasanovići su tokom rata izbjegli u Makedoniju, nakon toga su otišli u Doboj, a potom se početkom 2000-ih vraćaju u svoje rodno mjesto. Od poslijeratne donacije su im izgradili kuću koja ima jednu prostoriju, kuhinju, hodnik i kupatilo, a koja još uvijek nije ni dovršena.

– Vratili smo se prije 18 godina. Nije lako ovdje živjeti. Da mi je samo da stavim nešto na dotrajalu lamperiju, jer dok spavam trunje mi pada odozgo. Nema kuća ni ploču, samo je staklena vuna stavljena ispod, koju su skoro cijelu pojeli miševi. Zimi je prehladno, puše sa svih strana. Dolje je beton prekriven tepihom. Prozori ne dihtuju, a unuku spava kod njih – priča Sabra za ITV STORY.

I Sabra i Smajo imaju mnogo zdravstvenih problema, te im dosta novca odlazi na lijekove, i to osnovne. Porodica jedva sklapa kraj sa krajem. Drže nekoliko ovaca, rade za dnevnicu i primaju minimalnu socijalnu pomoć.

Sin i snaja se trude da im maksimalno olakšaju život. Ali, Elmedina ističe da joj svekrva u svemu pomaže, kao i da se svekar trudi da doprinese kućnom budžetu. Pa tako Smajo, iako ima astmu i teško diše, stalno čuva ovce i ide da radi bilo koje fizičke poslove, kad ga neko pozove.

Ni Salim, ni Elmedina nemaju stalno zaposlenje, već idu u nadnicu.

– Nemam ni ja posao, kao ni muž, radimo šta stignemo. Projeće nam je rezervisano za krečenje voća. Kupimo sijeno. Pred zimu suprug i ja spremamo ogrijev ljudima, mjesec i po dana držimo sjekiru u rukama i cijepamo drva. Nije mi teško da idem u šumu. Nadamo se da će biti bolje. Mi se trudimo – objašnjava Elmedina.

I otkriva da je sa Salimom, koji ju je upoznao dok je bio kod zeta i sestre u posjeti, počela zajedno da živi poslije samo dva dana zabavljanja. Već 12 godina su u braku i imaju kćerku Selmu (11) koja ide u peti razred.