Šta se dešavalo 2. i 3. maja 1992. godine: Otmica Alije Izetbegovića

Prije 34 godine Specijalne jedinice Jugoslovenske narodne armije (JNA), uz pomoć paravojnih srpskih jedinica, napale su Sarajevo želeći „prepoloviti“ grad i zauzeti Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Sarajevo se nije dalo!

Zapaljena zgrada

Bitka za Predsjedništvo bila je zapravo velika bitka za glavni grad BiH. Glavna borba vođena je na Skenderiji, 150 metara od zgrade Predsjedništva.

Oko 13 sati 2. maja 1992., tenkovi JNA krenuli su prema zgradama Predsjedništva i Skupštine Sarajeva. Tenkovi su zaustavljeni, a svijet je obišla fotografija tramvaja u plamenu. Tog dana zapaljena je i izgorjela zgrada Glavne pošte u Sarajevu.

Na ovaj dan su i zvanično postavljene blokade bivše Vojske Republike Srpske oko Sarajeva.

Nakon neuspješnog napada jedinice JNA uhapsile su predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića, koji se vraćao s mirovnih pregovora. Tokom noći s 2. na 3. maj 1992. obavljeni su razgovori o razmjeni u kojoj bi Izetbegović s pratnjom sigurno došao u zgradu Predsjedništva, a komandant snaga JNA u Sarajevu general Milutin Kukanjac napustio komandu u centru Sarajeva i izmjestio se izvan grada.

Uz velike napore, putem radioveze, Alija Izetbegović je saopćio tadašnjem članu Predsjedništva RBiH Ejubu Ganiću da se nalazi u kasarni u Lukavici.

Izetbegović u oklopnom vozilu UN-a. Arhivske fotografije

U direktnom prijenosu dnevnika tadašnje TV Sarajevo domaća, ali i svjetska javnost je saznala da je Predsjedništvo RBiH napadnuto, da je komanda JNA u Sarajevu u okruženju, da je predsjednik države u zarobljeništvu, da se grad razara iz svih raspoloživih oružja te da se posredstvom medija pregovara o obustavi vatre i razmjeni.

Javnost je slušala dramatičan dijalog između zarobljenog Izetbegovića i Ganića.

Ganić je pitao Izetbegovića zašto ne dođe u Predsjedništvo, na šta je dobio odgovor:

– Zato što mi ne daju da dođem! Ja sam prisilno doveden u Lukavicu!

General Milutin Kukanjac, komandant 2. vojne oblasti JNA, htio je izmjestiti vojnu komandu iz Sarajeva i ubiti Aliju Izetbegovića. Za otmicu predsjednika tada već nezavisne i međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine nikada niko nije odgovarao.

S Izetbegovićem je tada razgovarao i Stjepan Kljuić, koji je kazao da se moraju postaviti preduvjeti. Jedan je bio prekid paljbe i dovođenje Izetbegovića u grad, kako bi se vojsci JNA omogućio povratak putem kojim je i došla. Ovaj događaj bio je uvod u ono što će se dešavati narednog dana, 3. maja, kad je JNA počela s izvlačenjem jedinica iz kasarne u starom dijelu grada, na Bistriku, a nakon mukotrpnih pregovora dogovorena je razmjena Izetbegovića.

Američki historičar Robert Donija (Donia) pisao je o tome u svojoj knjizi o Sarajevu:

– Planirana razmjena tekla je sporo. Izetbegović i Luis Mekenzi (Lewis MacKenzie) putovali su zajedno u bijelom oklopnom vozilu UN-a do komande JNA, gdje su preuzeli Kukanjca. UN-ovo vozilo je zatim duž Dobrovoljačke ulice povelo kolonu od četrdeset vozila JNA, koja je trebala otići u kasarnu pod kontrolom Srba u Lukavici, s planom puštanja Izetbegovića u blizini zgrade Predsjedništva. No, Izetbegovićeva garancija sigurnosti se pokazala bezvrijednom. Kada je konvoj stigao u uski dio ulice, trupe ARBiH su otvorile (…). Njihov komandant je na sljedeći način opisao taj napad: „Ganić je tražio da ne otvaramo vatru dok konvoj vozila ne napusti kasarnu. Kako sam ja to vidio, ako bi konvoj bio pušten, oni bi mogli slobodno ubiti predsjednika; stoga smo morali zarobiti Kukanjca i razmijeniti ga za predsjednika. Tako bi bilo sigurnije. Ja sam dao naređenje da se konvoju dozvoli da napusti zgradu komande JNA na Bistriku. Kada su došli na otvoreno, naredio sam ljudima da otvore vatru. Imali smo ih u obruču.“

Razmijenjeni zarobljenici

Kako je naveo Donija, Izetbegović je s vrha vozila u kojem je bio naredio trupama ARBiH da prestanu pucati na stražnju polovinu konvoja, a general Jovan Divjak, koji se vozio s njim, neprestano je uzvikivao naredbu da se obustavi napad.

– Nemoj pucati – ponavljao je Divjak.

Kada je pucnjava prestala, ispostavilo se da je šestero ljudi poginulo u konvoju JNA. Armija Republike BiH zarobila je desetine pripadnika JNA koji su kasnije pušteni u razmjeni zarobljenika.

– Konvoj je na kraju nastavio kretanje ka zapadu. Predsjednik Predsjedništva RBiH je pušten malo dalje, pred sportskim centrom Skenderija, odakle se vratio u zgradu Predsjedništva nekoliko stotina metara dalje. General Kukanjac je s konvojem stigao u kasarnu u Lukavici, zapadno od grada, bez daljnjih incidenata.

Zapaljeni tramvaji u Sarajevu. Facebook

Propali napad JNA 2. maja i dramatično povlačenje Kukanjca s pratnjom je bio posljednji čin njegove komande. Savezno jugoslavensko predsjedništvo je 4. maja naredilo snagama JNA da se povuku iz Bosne i Hercegovine u roku od 15 dana. Četiri dana kasnije isto tijelo je penzionisalo 38 generala JNA i smijenilo Kukanjca s položaja, efektivno dovršavajući transformaciju JNA iz jugoslavenske vojske u instrument srpskog nacionalizma – napisao je Donija.

Ko je sve osuđen

Za jednu od najdužih opsada u historiji i teroriziranje stanovništva, između ostalog, u Hagu su na doživotne kazne pravomoćno osuđeni – bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, kao i komandant VRS Ratko Mladić, te nekadašnji komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS Stanislav Galić, dok je Dragomir Milošević, koji je preuzeo komandu nad Sarajevsko-romanijskim korpusom VRS 1994. godin,e osuđen na 29 godina.

Za zločine u opkoljenim dijelovima grada pred domaćim pravosuđem procesuirano je 12 osoba.

avaz