Lindov: “Kamere i ležeći policajci samo djelomično rješavaju problem saobraćaja”

Trenutno nemamo adekvatne odgovore na drogirane vozače, upozorava Osman Lindov

Više od 250 poginulih i skoro 11.000 povrijeđenih, epilog je saobraćajnih nesreća koje su se dogodile prošle godine na putevima u Bosni i Hercegovini.

Ne trebamo ni podsjećati da je najveći broj nesreća na području Federacije BiH u 2023. godini zabilježen upravo na području Kantona Sarajevo (41,83 posto). Debate, pametovanja, rat saopćenjima, pa i novinski članci… Sve to gledamo nakon što padne mrtva glava.

Jedni svu krivicu prebacuju na policiju, drugi na zakone, treći na same vozače i njihovu saobraćajnu (ne)kulturu. I tako ukrug. A građani nam i dalje strahuju. Pomaka – nema. Pokušavali su nadležni sa brojnim kamerama, ležećim policajcima i učestalim kontrolama “gasiti požar”. Svakodnevne nesreće, ali i gore navedeni podaci, govore da baš i nisu bili uspješni…
Riječ struke

Prof. dr. Osman Lindov, inženjer saobraćaja i profesor na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije Univerzziteta u saobraćaju, u razgovoru za Oslobođenje kaže da su kamere i ležeći policajci, jedino što trenutno radi represivni organ, zajedno sa Ministarstvom saobraćaja.

– Međutim, to samo djelomično rješava problem sigurnosti saobraćaja. Ono što mi moramo jeste dublje ući u ovu priču, baviti se sigurnosti saobraćaja, pogibijama, redizajnom infrastrukture. Dakle, krenuti u tu priču malo ozbiljnije, a ne da kažemo “hoćemo jednog ležećeg policajca” i da mislimo da time rješavamo sve probleme i sigurnost djece. Naša djeca ginu zato što ih ubija to što nemaju dovoljno prostora za sigurno kretanje. Moramo prije svega osloboditi naše saobraćajnice, da se mogu nesmetano kretati djeca, starije osobe, svi pješaci i onda ćemo se pozabaviti sigurnosti saobraćaja, mišljenja je Lindov.

O dodatnim kamerama na saobraćajnicama, naš sagovornik kaže:

– Mi smo ih toliko postavili, da više ne znam gdje ćemo ih još stavljati, nema više gdje nema i ležećih policajaca, a praktično nemamo revolucionarne pomake u sigurnosti saobraćaja. Znači, taj dio priče treba zaboraviti, krenuti u ovaj dio da vidimo gdje nema pješakog trotoara. Gdje je pješački trotoar “napadnut”? Da li da oslobodimo nesmetano kretanje? Nemojmo parkirati vozila nasred raskrsnice, ne vide ljudi kada prelaze, a ni vozači… Dajte da vidimo šta to smeta našim saobraćajnicama i vidjet ćete da će se poboljšati i vidljivost pješaka. Kada ozbiljno krenemo u ovu priči, onda ćemo nešto i napraviti, kaže Lindov i nastalja:

– Mi strategiju donosimo 15 godina. Svaki ministar koji dođe kaže “ne dostaje akcioni plan, napravit ću ja”. Nijedan do sada nije donio, a imamo je gotovu koja je povučena pod izgovorom “mi ćmo praviti bolju, ljepšu”… Trenutno nemamo strategije na prostoru Bosne i Hercegovine. Nećemo da je usvajamo, nećemo da je implementiramo, ne znam kome ne odgovara da spašavamo ljudske živote. Treba da krenemo na državnom nivoa i prihvatimo direktive sigurnosti pa da kažemo spustit ćemo na entitete ili lokalne zajednice… I ovo ministarstvo je krenulo na početku, kao i prošlo, “hoćemo, napravit ćemo”… I do sada ziro, nula, ništa. Samo smo mijenjali kaznenu politiku.

Osim navedenog, imamo i mnoge paradokse. Tako, recimo, u Kantonu Sarajevo policajci u svojim vozilima nemaju testove za drogu, a svega stotinjak metara dalje, u Lukavici, policajci iz bh. entiteta RS – imaju.
Igraju se “države”

– Nažalost, vi danas možete biti nadrogirani, a da vas niko ne kontroliše. I ono što se radi u bh. entitetu je suviše malo, suviše neorganizovano. Trenutno nemamo adekvatne odgovore na drogirane vozače, imamo samo za alkoholisane. Zašto je to tako? Čini mi se da neko to svjesno radi da se ne provjeravaju droge i da se organizovano krene u tu priču. A, droge ima u BiH mnogo više nego što mi mislimo. Nema pola godine, a da se ne uhvate ogromne količine droge. Istina, kad se vadi krv, nađe se, ali šta je s onima koji prođu i koji izvode ekscesne situacije? A, imamo ih i u saobraćaju, upozorava Lindov.

Naš sagovornik kaže da se ovaj problem ne može riješavati samo na nivou Kantona Sarajevo, pa i Federacije BiH.

– Kanton Sarajevo nije država. “Ovi” se igraju država, a ja nisam za tu priču. Neće država, pa kao mi možemo u kantonu provesti nešto… Pa onda krenemo neke zakonske mogućnosti, čak i neustavne smo donosili, pravimo se da je Kanton kao država… Moramo natjerati državno ministarstvo da napravi akcioni plan, da formira vijeće, ovako sve stoji, zaključio je Lindov.