Potraga za tijelom Danke (2) užasno podsjeća na slučaj Antonije Bilić (17)

Cijeli region danima prati vijesti očekujući informaciju da li će i kada biti pronađeno tijelo ubijene djevojčice Danke Ilić (2), a ova barem do sada neuspješna potraga, užasno podsjeća na onu koja je sredinom 2011. godine bila pokrenuta za ubijenom djevojkom Antonijom Bilić (17) u Hrvatskoj.

Antonija Bilić (17), maturantkinja srednje Trgovačke škole iz Kričaka, izašla je iz svoje porodične kuće u okolini Drniša u utorak, 7. juna 2011. godine oko 8.30 i nikada se više nije vratila.

Istragom je utvrđeno da je kobnog dana namjeravala da ode u Split i da je na putu prema tom gradu zaustavila kamion, ne sluteći da ga vozi silovatelj Dragan Paravinja.

Antonija je ubijena isti dan, a Paravinja je njeno tijelo bacio na deponiju udaljenu svega par kilometara od mjesta gdje je posljednji put bio lociran njen signal mobilnog telefona.

Uslijedila je do tada najveća potraga u historiji Hrvatske, a mjesto na kojem će poslije 18 mjeseci biti pronađeno tijelo Antonije, pregledano je čak dva puta. Nakon pronalaska tijela bilo je pokrenuto pitanje propusta policije u slučaju Antonije Bilić.

Istovremeno, Paravinja je pobjegao u BiH, odnosno Republiku Srpsku, a uhapšen je nedaleko od Banje Luke 20 dana nakon ubistva nesrećne devojke.

Tokom kriminalističke obrade Paravinja je priznao da je silovao i ubio Antoniju tako što ju je zadavio.

Dok je čekao izručenje Hrvatskoj, Paravinja je osuđen na dvije godine i 10 mjeseci zatvora u Osnovnom sudu Sokolac, zbog pokušaja silovanja djevojke u Palama 2002. godine.

U februaru 2012. godine Paravinja je izručen Hrvatskoj, ali potraga za tijelom Antonije Bilić bila je i dalje neuspješna.

Tokom potrage bilo je saslušano 400 ljudi, pregledano na stotine kvadratnih kilometara terena, hapšeni su rođaci Paravinje, isušena su i dva jezera, ali tijelo Antonije koje je istražiocima zapravo sve vrijeme bilo pred nosom, nije bilo pronađeno.

Iako tijelo djevojke nije bilo nađeno, suđenje Paravinji je počelo 1. marta 2012. godine pred Županijskim sudom u Splitu.

Jedino što su tužioci imali od materijalnih dokaza bili su tragovi krvi pronađeni u kamionu Paravinje, ali i i njegovo priznanje u banjalučkoj policiji da je Antoniju zadavio, ali ovo priznanje Paravinja je na početku suđenja povukao, rekavši da je bio primoran na njega u policiji. Međutim, mislilo se da je cijeli slučaj na jako klimavim nogama, jer tijela nije bilo.

Ipak, tužioci su uspjeli da dokažu krivicu, pa je Paravinja osuđen na maksimalnu kaznu od 40 godina za ubistvo.

U međuvremenu, odnosno mjesec dana nakon prve prvostepene presude pronađeno je i tijelo Antonije i to sasvim slučajno i na deponiji, svega par kilometara od mjesta gdje je zaustavila čovjeka koji joj je presudio godinu i po dana ranije.

Iako su pronađene kosti ubijene djevojke, na njima nije bilo vidljivih tragova nasilne smrti u vidu preloma, piše Blic.

Međutim, Vrhovni sud Hrvatske je u narednim godinama čak dva puta ukidao prvostepene presude Paravinji, ali ne zbog toga što su dokazi o ubistvu bili slabi, već zbog činjenice da tužilaštvo nije nikako moglo dokazati da je ubistvu prethodio pokušaj silovanja.

Konačna pravosnažna presuda stigla je u julu 2017. godine, a Paravinja je osuđen na 20 godina zatvora, jer se kako je obrazloženo nije se radilo o teškom ubistvu, već “običnom” ubistvu.