Enisina kuća je prva napadnuta u Ahmićima “Bio je to masakr u osvit zore, jedna majka je uhvatila bombu rukom kako bi zaštitila djecu”

Kuća Enise Ahmić prva je napadnuta u monstruoznom zločinu Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) na selo Ahmiće. Zločin je počeo u osvit zore, na današnji dan, 1993. godine.

Prošla je 31 godina otkako su Enisu i njenu porodicu probudili rafali. Kaže – kao da je sve jutros bilo.

“U pola šest ujutru nas su probudili rafali. Ustali smo, izašli na hodnik, pitali se šta se dešava. Nakon toga nam je ubačena bomba kroz prozor, poslije te eksplozije shvatili smo da smo napadnuti. U jednom momentu čujemo – oca zovu da izađe vani: ‘Hajde, balija, izlazi’. Otac je krenuo prema izlaznim vratima, potom čujemo samo rafal i jauk. Nije bilo strijeljanje metkom, bio je rafal”, prisjeća se.

Potom su pripadnici HVO-a ušli u kuću u kojoj je Enisa bila sa majkom i dvjema sestrama.

“Očekivali smo tada da će strijeljati nas. Međutim, jedan nam kaže – vi ostajete tu. Drugi ulijeću, posipaju benzinom, pale, kuća gori. Bože, zar ćemo žive izgorjeti. Da barem hoće da se vrate, da nas ubiju”, mislile su.

Međutim, kada su zločinci otišli na sprat kuće kako bi ga zapalili, Enisa sa majkom i sestrama je uspjela istrčati. Njihov komšija Meho ubijen je na stepeništu, a njegovu ženu pronašli su također, samo par koraka dalje.

“Sad je već panika, gdje, u kojem pravcu da idemo… Pošle smo prema Gornjim Ahmićima i stigle na čistinu koju nismo mogle preći zbog konstantnih rafala. Vratile smo se prema kući, ponovo prema ubicama. Uspjeli smo proći kroz jedno dvorište u kojem je bio parkiran autobus, tu smo našle zaklon”, prisjeća se.

Potom su ponovo pobjegli prema Gornjim Ahmićima, gdje zatiču ljude potpuno nesvjesne onoga što se odvija u selu ispod.

“To je bio masakr u osvit zore. Nije bilo granatiranja, nego 3-4 na jednu kuću, 3-4 na drugu. Sam kodni naziv ‘48 sati pepela i krvi’ sve govori. Imali smo situacije u kojima se u kuće ubace bombe, djeca budu ranjena. Otac uzme dijete i izlazi, kaže, dijete mi je ranjeno. Ubijali su obojicu. Imali smo slučaj gdje je majka iza sebe držala svojih troje djece da bih ih zaštitila. Uhvatila je prvu bombu koja joj je otkinula ruku. Bacili su drugu bombu, koja je ubila nju i jedno dijete, a drugo dvoje ranila”, ispričala je Ahmić.

Iako je njihova kuća bila prva napadnuta, Enisa sa majkom i sestrama je preživjela. Ipak, njen amidža, iz kuće pored, ubijen je zajedno sa suprugom i troje djece – od kojih je jedno imalo osam, drugo šest godina, a treće samo tri mjeseca.

Ahmići su selo u opštini Vitez u kojem su 16. aprila 1993. godine jedinice HVO-a ubile 116 civila, a dio ubijenih nikada nije pronađen. Među stradalima su djeca uzrasta od tri mjeseca do sedam godina. Najstarija osoba ubijena u tom zločinu imala je 81 godinu. Za ovaj zločin odgovaralo je više osoba pred Haškim sudom, od kojih su svi već na slobodi, uključujući i Darija Kordića, koji je po zapovjednoj odgovornosti osuđen na 25 godina zatvora.

N1