Metalci u problemima, evo i zbog čega

Izvozno orijentisana preduzeća iz oblasti metalskog sektora, koja mjesecima muku muče sa padom potražnje iz inostranstva, dodatno opterećuje obaveza kreiranja i podnošenja izvještaja o potrošnji ugljen-dioksida (CO2) u proizvodnji, za šta im je potrebno vrijeme, znanje, ali i angažman dodatne radne snage.

Naime, zbog uspostavljanja Mehanizma za prekogranično prilagođavanje ugljen-dioksida (CBAM), koji za cilj ima da se CO2 ne uvozi bez plaćanja budući da emisije stvaraju troškove Evropskoj uniji, privrednici od 1. oktobra prošle godine moraju kvartalno podnositi izvještaje o emisijima CO2  za proizvode kao što su gvožđe, čelik, vještačko đubrivo, cement, aluminijum, električna energija i vodonik.

To je priprema za uvođenje prekogranične takse na CO2 koju će kompanije plaćati počevši od 1. januara 2026. godine.

Na posljednjoj sjednici Skupštine Udruženja metalurgije i prerade metala pri Privrednoj komori RS kao ključni problem ove grane industrije izdvojena je obaveza podnošenja pomenutih izvještaja.

Vršilac dužnosti sekretara granskog Udruženja metalurgije i prerade metala Boško Borojević kaže za “Glas Srpske” da je CBAM već donio promjene u poslovanju preduzeća i da im pričinjava probleme.

– Iako u ovom prelaznom periodu nema plaćanja takse dok se sistem ne uspostavi, oni moraju podnositi izvještaje o tome koliko su za svaki proizvod potrošili ugljen-dioksida, potrebna su mjerenja, sve to iziskuje dodatni utrošak vremena, a trebaju im i dodatni radnici koji će sve to odraditi. Neka domaća preduzeća su već imala negativna iskustva na granici sa EU u smislu da im je roba zadržavana jer nisu imali izvještaj ili zbog nespremnosti evropskih carinika – pojasnio je Borojević.

Kada na snagu stupi i obaveza plaćanja prekogranične takse na CO2, Borojević kaže da preliminarne procjene eksperata pokazuju da će to dovesti do poskupljenja gotovih metalskih proizvoda od 15 do 20 odsto.

– Iznos same takse zavisiće od mnogo faktora. Prije svega, od samih proizvoda koje kompanija proizvodi, a uticaj će imati i sama cijena CO2 na berzi koja sada iznosi oko 60 eura po toni, a predviđanja su da će ići i do 130 eura kada se krene naplaćivati taksa. Takođe, na iznos takse će uticati i da li je, recimo, čelik uvezen iz EU – naveo je Borojević.

Zbog krize u EU, kaže on, obim proizvodnje u metalskoj industriji i dalje je smanjen, kao i narudžbe iz inostranstva i situacija se ne popravlja.

Direktor i vlasnik preduzeća “Metalac MBM” iz Dervente Slobodan Golub ističe da su početkom februara od partnera iz inostranstva dobili niz pitanja o utrošku CO2, te šta i koliko rade o pitanju obnovljivih izvora. Kupci iz EU dostavili su im pisani materijal sa instrukcijama za popunjavanje izvještaja koji je, kako Golub navodi, bio na 49 strana, što dovoljno govori o kompleksnosti obaveza koje ih čekaju.

– Za sada nismo poslali nijedan zvaničan izvještaj, neki kupci su nam tražili osnovne podatke o utrošku struje i CO2. A kada podnošenje izvještaja zaživi, to će iziskivati velike troškove i dodatni angažman ljudi koji će samo prikupljati te podatke i baviti se time jer će to biti obiman posao. U ovom prelaznom periodu kupci iz EU nam skreću pažnju da se informišemo i naučimo šta i kako treba – rekao je Golub.

Metalska preduzeća na početku sukoba između Rusije i Ukrajine bila su suočena sa enormnim poskupljenjem čelika i drugih repromaterijala, ali, na sreću, tu je došlo do stabilizacije.

– Nema nekih većih oscilacija, cijena čeličnih limova i ploča iznosi oko 403 dolara po toni – rekao je Boško Borojević.

Biznisinfo