BiH u raljama predizborne kampanje u Hrvatskoj

Sred srijede, pa izborni dan. Nikad u historiji Hrvatske izbori nisu bili održani radnim danom.

Ove godine državljani Hrvatske glasat će baš sredinom sedmice, u srijedu, 17. aprila.

Predsjednik zemlje iz komšiluka Zoran Milanović, koji je i donio ovu odluku, obrazložio je ovaj potez željom da što više hrvatskih ljudi izađe na izbore.

Kazao je tada da će učiniti sve da ih navede, nagovori i da im da razloga zašto treba glasati, posebno, istakao je, protiv HDZ-a.

A lider HDZ-a Andrej Plenković i premijer Hrvatske bezmalo je bio iznenađen potezom rivala na predstojećim parlamentarnim izborima, pa je hitno zaprijetio Ustavnim sudom ove zemlje.

Onda je Sud rekao svoje – ako Milanović želi da se kandidira na izborima, mora podnijeti ostavku.

Predsjednik nije prihvatio odluku Suda nazvavši one koji su odluku donijeli nepismenim seljačinama, gangsterima…

Milanović je ovim nenadanim potezom, s akcentom na (ne)radni dan, udario i na bh. Hrvate željne izbora u Hrvatskoj, odnosno uskratio im mogućnost da masovno dođu u Hrvatsku i da glasaju (većinom) za HDZ.

Treba sjekirom (pre)sjeći

Osvrnuo se i na tijesnu vezu HDZ Hrvatske i HDZ BiH, istakavši da je to osovina koju treba presjeći. I to sjekirom.

“Ko god to napravi, is my man”, poručio je predsjednik.

S druge strane, stigla je ekspresna reakcija iz Bosne, tačnije Hercegovine. Lider HDZBiH Dragan Čović došao je na Opći sabor Hrvatske demokratske zajednice, dao podršku velikom prijatelju Andreju Plenkoviću, obznanio da će za vrijeme izbora u komšiluku u BiH također biti neradni dan i najavio, kako je kazao, svetkovinu.

Pravdao je to zakonom o praznicima i neradnim danima u našoj zemlji – i praznik i neradni dan u jednom. Iako, kako je rekao šef HDZBiH Hrvatska nije bh. Hrvatima dijaspora, svejedno im treba omogućiti slobodan dan da odu u drugu državu, koja im nije dijaspora, da glasaju.

Da se vratimo malo unazad. Aktuelni predsjednik Hrvatske okupio je koaliciju deset stranaka oko sebe i najavio kandidaturu za premijera Hrvatske na pomenutim izborima, čime je izazvao neviđen šok u hrvatskoj javnosti, naročito Plenkovićev i Čovićev.

Milanović je sve odradio u tajnosti, pa je teško neko mogao i naslutiti šta će uslijediti.

S jedne strane, Plenković, naročito pred izbore, pokazuje sve više mišića u zaštiti hrvatskog naroda u BiH, pa je otišao, između ostalog, i dotle da se u vezi s plinom koji bi nam dolazio (ne)suđenom južnom interkonekcijom, moraju Hrvati pitati, jer plin dolazi iz Hrvatske.

Nasuprot njemu, naravno i u vezi s našom zemljom, stoji predsjednik Milanović.

Šta bi sa sankcijama?

U predizbornoj kampanji Milanović je oštro napao na Plenkovića i optužio ga da ništa nije uradio za Hrvate u BiH te da je stajao na repu našoj zemlji. Spočitao mu je činjenicu da ništa nije urađeno u vezi sa sankcijama kojima su SAD okitile Marinka Čavaru, bivšeg predsjednika FBiH, zbog blokade funkcionalnosti FBiH.

Ali… Ne krije negativu, pa širi defetizam kad je u pitanju zeleno svjetlo koje nas je obasjalo na putu EU.

“Pregovori o ulasku BiH u EU će trajati duže nego je BiH bila pod Turcima”, prognozirao je (vidoviti) Milanović, ali se, blago rečeno, i zgrozio nad pomisli na BiH kao na “građansku državu”.

“Brisel će tražiti da BiH postane građanska država, Plenković se tome raduje”, kazao je. Gluho bilo, što bi naš narod rekao.

S druge strane, da je kolosalni napredak koji je BiH postigla na evropskom putu otvorivši pretpristupne pregovore s EU zasluga (i) Hrvatske, Plenković ne dvoji. Pomogao je BiH na evropskom putu, ona mu je glavni prioritet… Tako tvrdi. A isto tako, prema njegovim riječima, bore se za BiH kao i za Hrvatsku. 

Koliko su se izborili dosad, djela pokazuju.

Sve u svemu, od njihovog međusobnog (predizbornog) medijskog fajta preko leđa konstitutivnih i nekonstitutivnih Hrvata te ostalih naroda u BiH, naša zemlja, evidentno je, nema koristi. Ponajmanje bh. Hrvati koji će glasati za bolju budućnost komšijske države.