Ranjeni mladić opisao kako je Blažić sprovodio masakr u Malom Orašju: “Djeca su ležala i zapomagala”

Povrijeđeni mladić je ispitan u Višem javnom tužilaštvu u Smederevu nakon što je Uroš Blažić izvršio nezapamćeni masakr.

“Blic” je imao uvid u optužnicu koja je potvrđena protiv Uroša Blažića, njegovog oca i rođaka, a u kojoj je do detalja opisan krvavi pir masovnog ubice. Brojni svjedoci govorili su o tom 4. maju, kada se Blažić pojavio pred svojim komšijama i zapucao.

Među njima je i mladić koji je teško ranjen u pucnjavi.

Bilo nas je oko 17

On je u Tužilaštvu ispričao da je tog dana uobičajeno otišao na posao, da je radio drugu smjenu koja se završila u 22 sata, nakon čega je krenuo kući.

– Vozio me je kolega. U toku puta me je pozvao drug i rekao mi je da se oni okupljaju u Ravnom Gaju, odnosno kod spomenika “Palih Boraca”, tako da sam odlučio da odem pravo tamo sa posla – započinje svoje svjedočenje povrijeđeni mladić.

Kada sam stigao, moje društvo se već bilo okupilo. Prema mojoj procjeni, bilo nas je možda oko sedamnaestoro. Bila je zapaljena vatra, čula se muzika, koliko se sjećam bila je i jedna gajba piva, ali nisam siguran – ispričao je on.

Kako kaže, kada je došao – stao je u krug pored spomenika koji je ograđen malim zidom.

– Stao sam pored zidića koji je bio okrenut ka putu koji vodi ka Drugovcu, a u blizini su stajali moji drugovi, a iza mene moj rođeni brat i drug. Bio sam tu možda nepunih deset minuta, jer čim sam stigao, ja sam se pozdravio sa drugarima i zapalio cigaretu koju nisam stigao do kraja da popušim. U tom trenutku, bilo je možda oko 22.30 časova, ugledao sam automobil marke “Mercedes” plavo zelene boje, nisam siguran, bio je mrak – kaže ranjeni mladić.

Lezite svi dole, sad ću da vas pobijem

On je ispričao da je automobil skrenuo iz pravca Dubone u ulicu koja vodi ka Drugovcu i da se parkirao pored autobuske stanice.

– Vozilo je ostavljeno upaljeno, sa upaljenim svjetlima. Ja sam svo vrijeme gledao u ovo vozilo i vidio sam da je sa vozačevog mjesta izašlo jedna osoba, u pitanju je mlađi muškarac koji je, čim je izašao iz vozila, nešto povikao, ali ja nisam razumio šta je rekao. Mislim da je rekao: “Lezite svi dole, sad ću da vas ubijem!”. Nešto slično ovome – rekao je mladić na saslušanju.

Kako je ispričao, muškarac je stao ispred haube automobila, nakon čega on nije više obraćao pažnju jer je mislio da se sa njima neko šali.

– U tom trenutku sam čuo rafalni pucanj i odmah sam pao na zemlju. Vidio sam da moji drugovi takođe padaju jedan za drugim, iza mene je bio moj rođeni brat koji je počeo da me vuče, ali sam mu ja rekao da bježi. On me je poslušao i pobjegao je sa lica mesta – rekao je mladić.

Kako kaže, on je pokušao da pobjegne, ali desna noga mu je bila povrijeđena i nije mogao da se osloni na nju.

– Uspio sam da se prebacim preko zidića iza spomenika i sakrijem iza drveta koje je bilo tanko. Tu sam ostao – kaže on.

Čuo sam jaukanje, a on je nastavio da puca

Prema njegovim rečima, čuo je da je muškarac, za kojeg je kasnije saznao da je Uroš Blažić, ispraznio jedan šaržer i da ga je zamijenio drugim.

– Video sam da preskače dio ograđen žicom i približava se dijelu kod spomenika. Tada sam legao na zemlju, umirio se, bio sam udaljen od spomenika nepunih dva metra i tada sam čuo kraću rafalnu paljbu sa pauzama između. Čuo sam jaukanje i zapomaganje i da je neko rekao: “Nemoj da pucaš više, molim te!”, nakon čega je nastavio da puca, takođe kraćim rafalima – kaže on.

Kako je ispričao, ne zna koliko je to sve trajalo, “možda par minuta”, nakon čega je Blažić otišao u pravcu svog automobila.

– Čuo sam da je zalupio vrata i da se vozilo udaljava. Podigao sam glavu i vidio sam da se “Mercedes” udaljava u pravcu Dubone. Nakon ovoga sam ustao, pogledao dio oko spomenika ograđen zidićem i vidio sam strašnu scenu. Vidio sam kako djeca leže i zapomažu, traže pomoć, bilo je strašno. Vidio sam krv, nisam mogao da prilazim nikome, nisam mogao da podnesem tu scenu. Bilo je baš strašno – ispričao je on.

Uviđaj kod spomenika. Blic.rs

Ranjeni mladić je, prema njegovim riječima, prvo pozvao svog brata.

– On mi se javio iz drugog poziva i rekao mi je da je pobjegao sa nekim drugarima. Ja sam mu rekao da bude tu gdje se nalazi i da će moj kolega doći po njih – rekao je on.

Na saslušanju je mladić kazao da je pozvao i svog kolegu koji je otišao po njegovog brata i ostale drugove i dovezao ih nazad do spomenika.

– Za to vrijeme, ja sam uspio da izađem na glavni put. Došla je u međuvremenu i policija. Ja sam ušao u kola mog kolege i on me je odvezao pravo u Urgentni centar u Smederevu. Usput sam javio majci da smo brat i ja dobro i da ne brine. U Urgentnom centru su mi ukazali lekarsku pomoć o čemu posedujem lekarsku dokumentaciju. Meni su konstatovane povrede u vidu prostrelnih rana u predjelu desne noge – rekao je mladić.

Masakr u selima kod Mladenovca

Podsjetimo, Uroša Blažića policija je uhapsila u selu u okolini Kragujevca. Nakon izvršenog masakra u okolini Mladenovca, Blažić je oteo taksi vozilo, kojim se dovezao do naselja Grošnice, gde se sakrio u ujakovoj šupi. Nakon hapšenja, masovni ubica priznao je svoje zločine besramno ih pravdajući “nepravdom društva koje se reflektovalo na njega”.

Još je izjavio da su mještani stvarali zavjeru protiv njega, da se o njegovom ocu pričalo loše i da je kriminalac, a okidač da pobije ljude bilo je i navodno ismijavanje u školi jer je, kako kaže, tamnije puti.

Psihijatrijskim vještačenjem je pokazano da je Blažić u trenutku svog krvavog pira bio u svjesnom i uračunljivom stanju.

– Vještačenje nije pokazalo da on nije bio uračunljiv ili da na bilo koji način nije mogao da shvati značaj djela, niti da nije bio svjestan svog ponašanja – rekao je advokat porodice Panić, Ivan Milosavljević.

Maksimalna kazna koju može da dobije je 20 godina robije za devet oduzetih mladih života, jer u trenutku zločina nije imao punu 21 godinu.