Kako su pripadnici “kavačkog” klana ispitivali svog zatvorenika o suparnicima: Planirali “lov” i na Svetoj gori

Šefovi “kavačkog” klana dogovarali su da na Svetoj gori likvidiraju jednog od vođa “škaljaraca” Milana Vujovića, nakon što su saznali da se taj Baranin krije na grčkom poluostrvu.

Razgovarali su o tome dva dana nakon što su 14. oktobra 2020. godine namamili i zarobili vođu barske ćelije organizovane kriminalne grupe “škaljarski” klan Mila Radulovića – Kapetana.

U zaprepašćujućoj, višednevnoj prepisci, vođa te ozloglašene grupe Radoje Zvicer, govori Kapetanu da će sačuvati svoj, ali i život svoje porodice, ukoliko bude radio sve što mu se kaže, pa od njega traži da oda lokacije na kojima se kriju “škaljarci” i/ili ih namami na mjesta gdje bi ih kavčani likvidirali.

To su i činili narednih dana – preko Radulovićevog naloga na aplikaciji “Sky”, dok je bio u zarobljeništvu kod “kavčana”, pripadnici te kriminalne organizacije u zamku su hvatali pripadnike suparničkog “škaljarskog” kriminalnog klana.

– Kapetane, sad ćeš sve fino da ispišeš đe je Mićko (Milan Vujović). Od stana, do svega. Ja znam da Bilja tamo ima rodbinu i da je kod njih. Dobro se znamo ja i Bilja, dobro dobro. Je l’ ti pominjala nekad mene Bilja? – pita Zvicer glasovnom porukom.

Kotoranin Igor Božović, takođe glasovnom porukom, objašnjava da Radulović mora znati sve o tom škaljarcu.

Mile Radulović i Marko Miljković tokom ispitivanja. Vijesti.me

Kotoranin Igor Božović, također glasovnom porukom, objašnjava da Radulović mora znati sve o tom škaljarcu.

– Dolazio je i Mile sa njima kod Torija u Idilu i na Zlatibor. Zna makar sve o Mićku i Toriju, kao o sebi što zna. I za Marbelju sve da kaže – koga imaju tamo i adrese njihovih ličnih stanova koje su kupili. I u kakvim su odnosima sa Zoranom Radićem. Sve pišite to – naređuje Božović sakriven iza nika “Don”.

Radulović prvo pokušava objasniti da se dugo nije viđao sa tim Baraninom, svega nekoliko puta u posljednje dvije godine, ali mu kavčani “osvježavaju” pamćenje informacijama o tome gdje su ih sve fotografisali zajedno.

– Pa Mićko, šta da kažem? Znam tamo u Švedskoj da živi, blizu Geterborga, ali ne znam tačno gdje. Ja sam njega vidio u dvije, tri godine zadnje možda dva puta. I to je dolazio kod mene u Marbelju. I to je sve što smo se ja i on gledali. Ništa. Šta znam? On se malo i povukao iz svega u zadnje vrijeme. I ovo otkad je bilo na ostrvu. On je bio na ostrvu, poslije toga je samo jednostavno ugasio kripte i nestao odjednom i rekli su mi preko brata da je na Svetoj Gori i ja od tad ne znam ništa za njega, sem da kaže brat da je dobro. Nikakvu drugu vezu nemamo. Na Sky je nemamo, niti imamo kontakt – odgovara im Radulović glasovnom porukom preko kriptovanog naloga beogradskih plaćenika kavačkog klana koji ga i čuvaju zarobljenog.

Zvicer traži objašnjenje da li je Radulović išao kod tog Baranina u Švedsku, je li ga zvao za kuma, a potom i kolika su mu djeca, u koji razred idu, u koju školu…

– Koje papire imaju oni? Koliko djece imaju? U koju školu idu? Što djeca treniraju? Kad sam rekao da mu znam ženu to ništa nije bilo, da ne pomisli neko da se k***m nešto, nego je bila djevojka našega druga. A ovo pitam za djecu jer ste tako vi mene tražili – preko djece, preko djece, preko djece. I reci mi još kako mu se zovu djeca – Luka, Bogdan i? – šalje Zvicer.

Radulović objašnjava da su sinovi prvi i drugi razred, a da je djevojčica mala…

Kotoranin potom zahtijeva podatak je li Mićko uvijek sa djecom i da li je stalno koristio kriptovani telefon, gdje su se taj Baranin i Jovan Vukotić krili.

Insistira i na pitanju “Gdje je Tori”, pa od Radulovića dobija odgovor: “U Beogradu, u Divčibarskoj ulici”…

Postavlja i pitanje ko sve ide kod Mićka – “od ovih anonimnih”, kome taj Baranin pomaže i ko su njegovi ljudi uopšte:

– Kako se zove onaj na Žabljak? Je li on njegov?

Sa broja s kog Radulović odgovara, tada stiže pojašnjenje da na Svetoj gori nemaju nikoga i da se ne može ući bez preko crkve.

– Nemamo, nemamo tamo nikoga. Na Svetu Goru se mora najaviti koliko znam i slati preko crkve neku vrstu molbe da te prime. To je teško ispratiti. Možda vidjeti dal’ ima neko naselje za kamp kućice u blizini Svete Gore ili na njoj – stiže poruka nakon koje se u razgovor ponovo uključuje Božović:

– Znam dosta o njemu i ja. Pratio sam ga dugo sa ljudima, ali nije lak on. A Mile nas može u metar dovesti do njega, to znam 100 posto… Mićko, Klempovi (Jovan i Igor Vukotić), Minja (Milić Šaković), Boban (Baćović), Vranjanac, Korać (Filip), Boreta (Saša) i Votka se moraju riješiti da bi ovo završili. Svaki od tih nam je kapital, i ajmo braco. Tu je i Mile naš brat da pomogne – poručuje Božović.