Džabe nam svjetlo dok se oni ne promijene

Država je, ne cijela nego ona njezina najviša razina vlasti, prošla kontrolni rad učiteljice Europe i dobila prolaznu ocjenu za otvaranje pristupnih pregovora.

Nakon zelenog svjetla iz Bruxellesa, koje je upaljeno unatoč tome što su neke europske zemlje bile realne i rekle kako ono što je BiH napravila nije dovoljno, uslijedit će novi kontrolni listovi i testovi a onda bi se možda i moglo upaliti svjetlo s još jednim datumom kojeg ćemo upisati u rokovnik s bezbroj povijesnih datuma. To pak ne znači da će to biti datum kojeg će svi slaviti jer, eto, u zemlji koja se nada Europskoj uniji zajedničkih datuma nema. Čak se i Nova godina ne poklapa u svačijim glavama. Jedino Praznik rada u zemlji bez posla nikome ne smeta.

5 do 12

Treba biti realan pa reći da nas je na europskom putu pogurala malo šira slika stanja na Starom kontinentu i da nismo toliko moćni i bitni da bi se netko laktao za nas. Isto tako, treba biti iskren i reći da je ispunila Bosna i Hercegovina dio i dijelove uvjeta kojima se provukla u pregovarački proces. Ocijenila je Europa da je državna vlast učinila u godinu dana više nego prethodne vlasti u deset godina pa se nagradio trud. Jasno je i onima koji su ostali živjeti u BiH da godinama nitko u ovoj zemlji ništa ozbiljno nije radio. Jasno je isto tako da odavno nismo vidjeli da se s bilo kojeg sastanka donijelo nešto na što su, kako-tako, pristali svi. Drugi je par političkih opanaka, a njih mnogi ne skidaju, to što se u ovakvoj zemlji neprestano galami o prodajama i predajama.

Uspjelo se u godinu dana, pet do 12, dogovoriti sasvim dovoljno da to netko prepozna kao pozitivni iskorak. Ali, ne treba se zanositi i od blještavila zelenog svjetla zaboraviti na zadatke koje slijede i činjenicu da će trud, kojeg svi pripisuju svojim leđima i glavama, morati biti još veći. A onda se možda i ukaže datum kad ćemo početi službeno puzati prema Europskoj uniji.

S druge strane, valja sada ”spustiti” donesene zakone na niže razine i uskladiti sav komplicirani lanac vladavine u zemlji s europskim praksama. A to neće biti lako. Jer, dok se državna razina hvali kako joj ide dobro u ispunjavanju zadaća, nižim razinama vlasti to i ne ide najbolje. Pogotovo u Federaciji BiH gdje u parlamentu neprestano zapinje. Srećom po njih nesrećom po nas, njih nitko, pa ni oni koji su ih birali, ne ocjenjuje, inače ne bismo vidjeli nikakav put jer ga nema, a kamoli europski.

Mala carstva

Trebat će stoga silnim karikama u lancima i okovima vladavine pojasniti da se treba prilagoditi nekim drugim pravilima i da će mnoge stvari od sada biti europske i da se ne može više ponašati u foteljama tako da se vlast smatra građenjem svojih malih carstava.

Isto tako valjat će ljudima, koji su zasićeni od šupljih domaćih politika, pojasniti što se to dogodilo sada sa zemljom, da famozno zeleno svjetlo ne znači da samo na korak od Unije, da to ne znači da će se početi slijevati milijarde eura u projekte od kojih će najviše koristi imati oni koji ih provode na papirima i da je prvi korak da se promijene oni koji se kunu u europske putove.

Umorni su, dakle, građani od desetljeća ispraznih politika koju su se svodile samo na optužbe drugih strana a nikako na izgradnju normalnog društva. Stoga će donositelji odluka i mjenjači zakona morati krenuti od promjena sebe kako bi promijenili viziju da je ulazak u Europsku uniju samo olakšanje za pobjeći iz zemlje u kojoj je veliki broj onih koji su jednom nogom zakoračili preko granice.

Europski đaci

Uzalud su nama silni hvalospjevi i samohvale ako se sve razine vlasti, od mjesne zajednice do vrhova države, ne budu ponašali kao europski đaci. Uzalud će biti uvjeravanja da se radi bolje nego prije ako se to bolje ne bude spuštalo prema dolje i ako pohvaljeni zakoni ostanu samo slovo na papiru. Valjda mi, kojima sve počiva na klimavim slovima i potrošenim papirima, znamo da papiri ovdje služe samo za mahanje ali ne i za poštivanje onog što na njima piše.

A koliko će to biti teško, govore i šaputanja kako su već napisane izmjene zakona naišle na kritike nekih dužnosnika koje ih smatraju prestrogima. Naši učenici, u skupo plaćenih klupama, navikli su da im se malo gleda kroz prste i da se ne kažnjavaju nenaučene lekcije i neopravdani sati. Kako onda očekivati da će pristati da njihov radi i reforme nadgledaju brižne oči europskog mehanizma. Dok se oni ne promijene, džabe će nam netko paliti svjetla.

Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta