Pogled u lice

Sa zalaskom sunca sinoć je nastupio ramazan, sveti mjesec za muslimane širom svijeta. Uoči samog dolaska tog dragocjenog mjeseca bh. ulema je poslala brojne poruke o značaju i važnosti ramazana. Upućene su i brojne čestitke ovdašnjim muslimanima i od onih koji čine vlast u našoj zemlji.

U mnogim gradovima širom BiH ovaj odabrani mjesec za muslimane je donio i posebnu atmosferu. Dijelom se osjeti tradicija, ali i ono što ona nije, a što bi se, naprimjer, moglo pripisati kiču i nečemu što nije svojstveno našem podneblju.

Nažalost, za neke će najvažniji trenutak biti „okinuti“ selfi za iftar pod blještavilom hiljada upaljenih lampica na nekoj „instagramičnoj“ lokaciji, ili na razne načine i sadržaje zloupotrijebiti dane ramazana za ličnu promociju na društvenim mrežama.

Kako god, svako ima pravo provoditi ramazan onako kako misli da treba, tradicionalno ili na neki drugi način, ali ovaj mjesec je prilika za preispitivanje svakog čovjeka koji posti, gdje je i kakav može biti.

Ramazan je prilika svakom iskrenom postaču, ali i svakom čovjeku kojem je stalo do dobrote, da pokaže da može biti bolji, drugačiji, odvažniji, da može nadići vlastite slabosti, od egoizma do pohlepe, da postanu svjesni koliko je važno držati na okupu vlastitu porodicu, koja nikad kao do sada nije bila izloženija raznim udarima, ali i zajednicu.

Prilika je to za sve vjernike da se upitaju kakvu ulogu imaju u svojoj porodici, zajednici, društvu, koliko su sami odgovorni za neke situacije i pojave. Jesu li iskreni jedni prema drugima, koliko prepoznaju dobro u čovjeku do sebe? Koliko imaju razumijevanja za one koji pate, koji su bolesni, sami, siromašni? Jesu li izgubili osjećaj za vlastiti komšiluk, jesu li se toliko otuđili da se ta izuzetna tradicionalna vrijednost skoro ugasila?

Ramazan je sveto vrijeme i prilika da se zastane, pogleda u vlastito lice, ali i lice onog do sebe.

Avaz