Klubovi više vjeruju strancima: Bh. treneri nisu zaštićeni, FSBiH obradovao mnoge stručnjake

Trenerov kofer je uvijek spakovan i nikada se ne možete opustiti. Nije floskula, ovo je izjava koju će izgovoriti mnogi treneri širom fudbalskih meridijana.

A Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj se najčešće srećemo sa smjenom trenera. Tokom sezone deseci trenera ostanu bez posla. Pojedini klubovi već prilikom prvog lošeg rezultata “bijes iskale” na šefu stručnog štaba.

Najsvježiji primjer dolazi iz Gabele. Polusezona praktično nije ni počela, a GOŠK je smijenio Tonija Karačića. Nakon što su u osmini finala Kupa BiH ispali od Jedinstva, u upravi hercegovačkog premijerligaša odlučili su smijeniti Karačića, a za njegovog nasljednika imenovan je Admir Adžem.

Treneri su “potrošna roba”, iako ni njima nije lako steći zvanje trenera sa UEFA pro licencom, odnosno licence koja mu otvara sva vrata u klubovima i reprezentacijama širom svijeta. Centar za edukaciju Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine jedan je od najboljih u regionu i Evropi, a o tome govore i brojke.

U više od 20 godina postojanja kroz njega je prošlo više stotina trenera iz naše zemlje i okruženja, a zvanje UEFA pro trenera steklo je oko 300 trenera. Od tog broja, nažalost neki nisu među živima, neki su u zasluženoj penziji, određen broj je stranaca (Srbija, Hrvatska, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Slovenija…). Kada tome dodate veliki broj naših trenera koji žive i rade van naše zemlje (Zlatan Bajramović, Samir Muratović, Sergej Barbarez…) u BiH ostaje mali broj bh. trenera sa Pro licencom koji cirkulišu na našim terenima.

Uprkos činjenice da relativno veliki broj bh. trenera ima licencu za rad u najvišem rangu našeg fudbala, klubovi često posežu za strancima, najčešće iz Hrvatske i Srbije (trenutno u našoj zemlji rade i jedan Slovenac – Simon Rožman na klupi FK Sarajevo, te Crnogorac Željko Petrović u Zrinjskom).

Osim njih dvojice, stranci rade i u Veležu (Dean Klafurić – Hrvatska), Široki Brijeg (Dino Skender – Hrvatska), Tuzla City (Slavko Petrović – Srbija) i Zvijezda 09 (Darko Milisavljević – Srbija). Na kraju prvog dijela sezone stranci su radili i u Željezničaru (Abdulhakeem Al-Tuwaijri – Saudijska Arabija), te u Posušju (Branko Karačić – Hrvatska).

Da li su našim klubovima zaista potrebni toliki stranci? Praksa je pokazala da je bolje napraviti dugoročniji plan, kao što je nedavno uradio Zrinjski. Prije nego što će Mostarci zasjesti na vrh bh. fudbala, u sezoni 2020/21, ostali su bez plasmana u Evropu, ali su odličiti pružiti priliku treneru Sergeju Jakiroviću, koji je naredne sezone izdominirao u Premijer ligi BiH i sa 27 bodova prednosti od drugoplasiranog Tuzla Cityja (84 – 57) domarširao do titule.

Bh. treneri definitivno nisu dovoljno zaštićeni u našem fudbalu, ali je dobra stvar da će se od sezone 2025/26 otvoriti veći prostor za rad u našem fudbalu. Naime, FSBiH je u novembru 2023. godine usvojio Pravilnik o statusu trenera prema kojem će klubovi u Prvoj ligi Federacije BiH i Prvoj ligi RS-a na klupama morati imati trenere sa UEFA pro licencama. To otvara prostor za nova “radna mjesta”, a ujedno će biti prilika da naši treneri stečeno znanje pokažu na djelu.

Za kraj, treba naglasiti kako školovanje za trenera nije nimalo jeftin sport. FSBiH je 14. novembra 2023. godine usvojio cjenovnik za osnovne licence, a da biste postali trener sa UEFA pro diplomom, uz školovanje, stažiranje u nekom evropskom klubu i druge obaveze morate izdvojiti popriličnu sumu novca.

Faktor