Životi ugašeni na putu nade: Grobovi migranata u BiH kao spomen na putovanje ka boljem sutra

U gradovima duž dijela rijeke Drine, koja čini prirodnu granicu između Bosne i Hercegovine i Srbije, postoje grobovi sa oznakom NN koji obilježavaju posljednja počivališta desetaka migranata koji su se utopili posljednjih godina pokušavajući doći do zapadne Evrope.

Radi se o migrantima iz afričkih zemalja i sa Bliskog istoka. Utopili su se u rijeci Drini. Nakon što je voda njihova tijela izbacila na obalu, urađena je obdukcija, a nakon toga su ukopani u gradskom groblju kao nepoznate osobe.

Nadgrobni spomenici nedavno su zamijenili raspadajuće drvene oznake ispod kojih su prvobitno bili pokopani ostaci desetina osoba s Bliskog istoka, Afrike i Južne Azije koji su tražili bolji život u Evropi. Sva su tijela izvučena iz rijeke od 2017. i pokopana na lokalnim grobljima u tri pogranična grada u istočnoj Bosni.

Naime, u naselju Hase u Bijeljini je 17 ukopanih migranata, dva su ukopana na drugom groblju u Bijeljini, tri u Bratuncu i oko 20 u Karakaju kod Zvornika.

FOTO: AA

– Ovdje su sahranjeni migranti i izbjeglice u čiju čast je posađen drvored sjećanja. Nikada nećemo zaboraviti vas i vaše prekinute snove u Drini. Bijeljina 2024. – napisano je na dvije mermerne ploče koje se nalaze u groblju migranata.

Nihad Suljić iz Tuzle i Vidak Simić iz Bijeljine su dva čovjeka koja se vjerovatno nikada ne bi upoznala da nisu imali isti cilj – da nijedan grob u Bijeljini ne ostane kao NN i da svaka žrtva koja je stradala na granici Srbije i Bosne i Hercegovine, makar u smrti dobije malo dostojanstva.

Suljić radi u privatnoj firmi, a postao je poznat široj javnosti kao aktivista i humanitarni radnik. Već sedam godina pomaže migrantima i izbjeglicama koje se na svom putu ka boljoj budućnosti nađu u Tuzli i okolini.

– Sve je počelo spontano, ne radim za neku organizaciju. Prvi puta kada sam susreo te ljude na autobuskoj stanici u Tuzli, osjetio potrebu da im kupim hranu. Iz dana u dan sam prolazio pored autobuske stanice, nakon posla. Kupovao sam im peciva, vodu, voće, davao im informacije kada imaju autobus za Sarajevo, da dođu do kampa – ispričao je Suljić.

U tom periodu je sve svoje impresije i doživljaje dijelio na društvenim mrežama. Tako su se u njegove akcije pomoći uključivali poznanici, prijatelji, rodbina i porodica.

Ispričao je i kako je došao do saznanja da se u Bosni i Hercegovini nalaze mezari smrtno stradalih migranata.

– Jedan momak iz Afganistana koji je u Tuzli bio prije pet godina, prije dvije godine mi se javio i rekao da je neki mladić iz njegovog sela u Afganistanu nestao na granici između Srbije i Bosne i Hercegovine. Poslao mi je njegovu fotografiju i osnovne informacije. Otišao sam u Zvornik i preko nekih dobrih ljudi, medija i civilne zaštite uspjeli smo pronaći to tijelo. Njegovo tijelo je nakon završenih administrativnih postupaka, vraćeno u Afganistan. Dok sam pokušavao pomoći da se pronađe to tijelo, otkrio sam da to nije usamljen slučaj. Otkrio sam da od Bratunca do Bijeljine postoji nekoliko desetina sahranjenih ljudi koji su se utopili u Drini dok su pokušavali preći iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu – istakao je Suljić.

Došao je do informacija da ima sahranjenih migranata u Bratuncu, Zvorniku i Bijeljini.

– Po zakonima, ljudi se sahranjuju na gradskim grobljima na području opštine gdje su pronađeni – naglasio je Suljić.

Nakon što je otkrio mezare sa NN oznakama, cilj mu je da uz pomoć nadležnih institucija nađu način da pomognu porodicama ljudi koji su nestali na granici.

– Te porodice ne znaju kome se obratiti, uglavnom zbog jezičke barijere i političke situacije. Moj primarni cilj je bio da obilježim njihove grobove. Nakon što su sahranjeni, na grobovima se postave drveni nadgrobni spomenici koji se nakon nekog vremena unište. I onda se za par godina ne zna da je tu nečiji mezar/grob. Iako nismo mogli pomoći tim ljudima dok su bili živi, stalo mi je da im barem mrtvim vratimo dostojanstvo i da imaju svoje spomenike. To su ljudi iz različitih zemalja, ali sa istim snovima, snovima o boljem životu. I svi ti snovi su okončani u rijeci Drini – pojasnio je Suljić.

Prema podacima kojim raspolaže, na graničnom području između Srbije i Bosne i Hercegovine smrtno je stradalo oko 40 migranata.

– Toliko ih je pronađeno. Međutim, taj broj nije konačan. Tu govorimo samo o ljudima čija tijela je voda izbacila. Koliko je njih još u Drini, to niko ne zna. Nedavno su pronađene samo kosti. Nakon obdukcije je utvrđeno da je smrt nastupila prije tri godine. Vjerovatno ćemo i u budućnosti pronalaziti kosti i tijela – rekao je Suljić.

Prema svjedočenjima izbjeglica koje su žive stigle do Tuzle ili nekih drugih gradova, oni uz pomoć krijumčara na pretrpanim čamcima pokušavaju preći Drinu, koja je nepredvidiva, i tako izgube život. Ima i onih koja za sebe vežu flaše i na taj način pokušavaju preći rijeku.

Vidak Simić je ljekar, patolog koji u bolnici “Sveti Vračevi” u Bijeljini radi skoro 40 godina. Iako je u penziji i dalje radi. Obdukcije stradalih migranata je uradio baš on. Sada sa Nihadom pokušava otići korak dalje, pokušavaju uvezati sistem i doći do porodica koje traže svoje najmilije, kako bi osobe ukopane u Bosni i Hercegovini bile identificirane i vraćene svojim kućama.

Simića smo pronašli u bolnici gdje i dalje radi i pokušava doprinijeti svojoj lokalnoj zajednici.

– Tijela se dovoze na odjel patologije gdje ja radim obdukciju. Godine 2015. i 2016. pojavljuje se prvi utopljeni migrant. Tih prvih godina to je bilo sporadično, jedan ili dva godišnje. Onda je bio nagli skok od 2018. ili 2019. Tada ih je bilo po osam ili deset. Najviše ih je bilo 2022. godine, nađeni su u koritu rijeke Drine. Prošle godine se pojavio Nihad, koji se trudi da migrantima olakša život na ovim našim prostorima – ispričao je Simić.

Stupili su u kontakt i tada se pokrenula priča o identifikaciji NN lica. Njih dvojica sarađuju i rade sve da smrtno stradali migranti nađu put do svoje domovine.

– Trudim se da budem dobar hrišćanin i dobar doktor i to mi nalaže da pomažem. Smatram da svako tijelo mora da nađe put do svoje kuće. Imam sačuvane koštane uzorke svih tih migranata, oko 40. Nekima je već urađena DNA analiza, identifikovani su i već otišli svojim kućama, a ostalima nije – ispričao je Simić za Anadoliju.

Pojasnio je da u svakoj općini ima dio groblja koji je za NN lica.

– U Bijeljini je to na Novom groblju. To je parcela gdje su NN lica. Na tim grobljima je postavljena drvena piramida i ona se vremenom uništi. Nihadova ideja je bila, našao je i nekom kamenorezca, da pored svakog grobnog mjesta izlije betonski temelj i stavi mermernu ploču. Tu je posađen i drvored. To sada izgleda mnogo pristojnije i ljepše nego sa piramidom NN – pojasnio je Simić.

Doktor i dalje pokušava da tijela migranata vratim njihovim kućama. On i Nihad pokušavaju naći načine da se migranti identifikuju.

– Da se iz 40 koštanih uzoraka izvuče DNA košta oko deset hiljada maraka. Moja ideja je da to neko plati, da se izvuku DNA profili i stave se na neku stranicu, možda bolnice, nevladine organizacije, ambasade, a gdje će porodice nestalih otići u svojoj matičnoj zemlji i dati svoj uzorak koji će se moći uporediti sa profilima koje smo mi već uradili – ispričao je Simić.

Pojasnio je da kada izvuku tijelo iz Drine ne mogu sa sigurnošću reći kada je nastupila smrt. To je nemoguće utvrditi zbog specifičnost rijeke Drine.

– Ja sam uradio obdukcije 40 migranata. Svi su starosti između 20 i 30 godina. Svi su mladi. Mislim da svako tijelo treba da nađe put do svoje kuće. Te uzorke treba da čuvam oko šest mjeseci ili koliko već, ali ja sam odlučio da ih čuvam za stalno, odnosno dok ja bitišem i dok se ja pitam – naglasio je Simić.

Nadgrobni spomenici ostaju da svjedoče o prerano prekinutim životima i nadi da će možda uskoro neko od njih da dobije ime i prezime i da se vrati svojoj kući odakle su krenuli puni nade u bolje sutra.