Sarajevska olimpijada: 40. godišnjica najvećeg događaja u historiji BiH

Davne 1984. godine, prije tačno 40 godina, paljenje olimpijskog plamena u Sarajevu, na stadionu „Asim Ferhatović Hase“ (Koševo), na ceremoniji otvaranja 14. zimskih olimpijskih igara, pratilo je 60.000 ljudi, a više miliona širom svijeta. To je bila prva zimska olimpijada održana u nekoj komunističkoj državi, kakva je bila i Jugoslavija.

Na Igrama, koje su trajale od 8. do 19. februara, nastupila su 1.272 takmičara iz 49 zemalja (998 takmičara i 274 takmičarke), uz praćenje više od 7.500 predstavnika medijskih kuća iz 41 zemlje.

– Došli su sportisti iz cijelog svijeta. Bila je to najbrojnija zimska olimpijada. Sarajevo je izgledalo fantastično, a došli su mnogi premijeri najjačih zemalja svijeta, među kojima i švedski kralj – kazao je poznati bh. sportski novinar Nikola Bilić, koji je Olimpijadu pratio kao reporter sa sportskih nadmetanja.

Zdravko Čolić posudio glas Vučku

Među jakim konkurentima, kakvi su japanski Saporo i švedski Geteborg, Međunarodni olimpijski komitet (MOK) je na svojoj 80. sjednici, 18. maja 1978. u Atini, izabrao Sarajevo za grad domaćin 14. zimskih olimpijskih igara, koje se od tog datuma do početka Igara pretvorilo u gradilište, ne samo olimpijskih objekata nego i čitavih naselja, poput Dobrinje i Mojmila. 

Baklja ZOI 84., koja je stigla iz grčke Olimpije avionom do Dubrovnika, kroz Jugoslaviju je prošla 5.289 kilometara (plus 2.879 km lokalnim putevima). Nosilo ju je 1600 ruku, a na stadion ju je donijela i upalila olimpijski plamen najbolja jugoslavenska klizačica Sanda Dubravčić. 

– To je bio specifičan doživljaj. Ja mogu reći, gledajući mnoge olimpijade nakon Sarajeva, da je, zapravo, u Sarajevu bila istaknuta ljudskost, ona ljudska komponenta. Nema toliko srca i toliko otvorenosti koliko je bilo dano u Sarajevu – rekla je Sanda Dubravčić.

Logo 14. zimskih olimpijskih igara izradio je sarajevski inžinjer Miroslav Antonić Roki, a maskotu, simpatičnog Vučka mangupskog osmijeha, slovenski strip-crtač Jože Trobec. U najavnim spotovima Vučku je glas posudio najbolji pop pjevač naše regije, Sarajlija Zdravko Čolić, završavajući ih čuvenim: „Sarajevooooo“.

Volimo Jureka više od bureka

Učesnici Igara takmičili su se u disciplinama: alpsko skijanje (Jahorina – žene i Bjelašnica – muškarci), bob i sankanje (Trebević), biatlon, nordijsko skijanje i skokovi (Igman), te hokej i umjetničko klizanje u sportskim dvoranama Skenderija i Zetra.

Jugoslavenski heroj ZOI 84. bio je Jure Franko, 21-godišnji skijaš iz slovenske Nove Gorice, koji je u Sarajevu osvojio prvu medalju na Zimskoj olimpijadi za tadašnju nam zajedničku državu. U veleslalomskoj utrci na Bjelašnici Franko je bio drugi. Cijela Jugoslavija slavila je Frankovo srebro kao da je zlato, a na ceremoniji dodjele u Skenderiji Sarajlije su u svom prepoznatljivom maniru skandirale: “Volimo Jureka više od bureka!”

– Oni su nama tada obećali kao nagradu „Hitachijev“ videorekorder, a ja sam razmišljao: „Ako vozim vrlo dobro u drugoj vožnji, dobit ću videorekorder!“… Prije Sarajeva sam imao jedan život, a nakon Sarajeva drugi. Kada jednom imaš Zimske olimpijske igre, to ti je kao kada si predsjednik Amerike. Do kraja života će te smatrati predsjednikom. U Sarajevu sam proživio mnogo lijepih stvari i pamtim ga samo po lijepom. A naročito sam zapamtio prekrasnu maskotu Vučka te slogan i priču o bureku – izjavio je Franko.

Poseban praznik za oči i dušu priredili su umjetnički klizači u Zetri, a među najistaknutijim je bio britanski plesni par Dejn Torvil (Jayne Torvill) i kristofer Din (Cristopher Dean), koji su plesom uz Ravelov “Bolero” sve prisutne u ledenoj dvorani Zetre ostavili bez daha, te prvi i jedini put u historiji plesnih parova klizača od sudija dobili sve maksimalne ocjene (6) za umjetnički dojam.

Zlato za Katarinu Vit 

Na Igrama je zlatnu medalju u umjetničkom klizanje dobila njemačka klizačica Katarina Vit (Witt), u to vrijeme Istočne Njemačke, koju je upravo Sarajevska olimpijada učinila jednom od najvećih sportskih ikona kraja 20. vijeka. Samo mjesec nakon zlata u Sarajevu Katarina je osvojila i Svjetsko prvenstvo 1984., a potom su uslijedila zlata na svjetskim prvenstvima 1985., 1987. i 1988., te Olimpijskim igrama 1988. godine.

Katarina je, sjećajući se Sarajevske olimpijade, prije tri godine na svojim profilima na društvenim mrežama objavila šest fotografija svog nastupa na Igrama uz tekst: „Dragi prijatelji s Facebooka, ono kad te Google Alert podsjeti, 18. februara 1984., samo prije 37 godine, osvojila sam prvu olimpijsku medalju u Sarajevu i krenula u nikad očekivani niz zlatnih medalja“.

Zlato u spustu za žene na Jahorini osvojila je Italijanka Mikela Fiđini (Michela Figini), u veleslalomu Amerikanka Debi Armstrong (Debbie), a u slalomu Italijanka Paola Magoni. U alpskim disciplinama za muškarce na Bjelašnici u spustu je trijumfirao Amerikanac Bil Džonson (Bill Johnson), u veleslalomu Švicarac Maks Julen (Max), a u slalomu Amerikanac Fil Mer (Phil Mahre). 

Izvrsnim skokovima na skakaonici na Igmanu sve je oduševio osvajač zlatne medalje Finac Mati Nikenen (Matti Nykonen), koji je preminuo 2019., u svojoj 56. godini. 

Treba istaći i da su u bobu na trebevićkoj stazi pobjednici u obje kategorije bili Nijemci (Istočna Njemačka): Volfgang Hop (Wolfgang Hoppe) i Ditmar Šojerhamer (Dietmar Schauerhammer) u dvosjedu, te također njih dvojica s kolegama Rolandom Vajcgom (Weitzg) i Andreasom Kirhnerom (Kirchner) u četverosjedu.

Devastirani objekti

Olimpijski duh nikad nije prestao da živi u Sarajevu i Sarajlijama, što dokazuje da su Zimske olimpijske igre zasigurno najbolji historijski događaj koji se desio Sarajevu, Bosni i Hercegovini, ali i našoj regiji. Nažalost, mnogi olimpijski objekti su devastirani u toku agresije na BiH ’92.-’95. 

Neki objekti su obnovljeni, poput Zetre i Skenderije, dok bob staza na Trebeviću, gotovo potpuno uništena i zarasla u korov, te skakaonice na Igmanu, u derutnom stanju, i dalje čekaju neće li se ko od vlasti dosjetiti da ih renovira ili će se s vremenom potpuno urušiti. Jedino su skijaške staze na Bjelašnici i Jahorini konstantno bile u funkciji, te poboljšane izgradnjom žičara i ski-liftova. 

Obnovljen je i Olimpijski muzej, koji je bio otvoren uoči ZOI 84, a na početku rata, 1992., uništen u požaru. U ovom muzeju se danas mogu vidjeti originalni olimpijski eksponati, između ostalih, medalje i umjetnički plakati koje je crtao bh. akademski slikar Ismar Mujezinović.

Predsjednik MOK-a Samaran s predsjednikom Organizacionog komiteta 14. ZOI 84 Brankom Mikulićem na zatvaranju Igara. okbih.ba

Samaran obnovio Zetru

Predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta u vrijeme ZOI 84 bio je Katalonac Huan Antonio Samaran (Juan Samaranch), kojeg najviše pamtimo po riječima na zatvaranju Olimpijade: “Doviđenja, drago Sarajevo!”, kada je proglasio Igre u Sarajevu najbolje organiziranim do tada. 

Samaran je uoči Igara u norveškom Lilehameru 1994., došao u okupirano Sarajevo da posjeti srušenu Zetru, obećavši da će MOK obnoviti Zetru čim borbe prestanu. Obećanje je ispunio, pa Zetra danas nosi njegovo ime – Olimpijska dvorana „Juan Antonio Samaranch“.

Sarajlije očistile grad

Zanimljivo je da je tek dva dana prije paljenja olimpijskoga plamena u Sarajevu pao snijeg, zbog kojeg su organizatori bili zabrinuti da li će ga uopće biti, te za svaki slučaj nabavili snježne topove. A onda je na radost svih počeo padati, ali bez prestanka, toliko da su neki treninzi bili odgođeni. Međutim, Sarajlije su s lopatama izašli na ulice i uz pomoć svih, i radnika i vojske i sportista, očistile grad, a onog koji je slavnom američkom glumcu Kirku Daglasu (Douglas) ćevape naplatio sto dolara umalo nisu linčovali.