I dalje bez rješenja: Šta bi se desilo kada bi državnu imovinu preuzeli entiteti?

U bh. entitetima Federacija BiH i Republika Srpska na državnu imovinu potpuno različito gledaju i odmah je bilo jasno da to ostaje ozbiljan izazov za sad već i ne tako novu koalicionu vlast na državnom nivou.

Dodikovi motivi

– Državna imovina Bosne i Hercegovine pripada državi, a za njeno regulisanje potreban je zakon na državnom nivou. To nije stvar mišljenja, to je ustavna i pravna činjenica, saopšteno je u maju iz Ambasade SAD-a u BiH.

No, državnu imovinu otima ko stigne, pa je i pomenuto saopštenje objavljeno usred opetovanih pokušaja RS-a da provede neustavni zakon o imovini kojim jednostrano preuzima imovinu države BiH.

Ako odete na zvaničnu stranicu OHR-a, pronaći ćete pobrojane mitove o državnoj imovini. Među njima je i onaj da je pitanje državne imovine već riješeno, a kako stoji na stranici OHR-a, stvarnost je da pitanje državne imovine nije riješeno u Daytonu 1995. godine i još predstavlja jedan od ciljeva i uvjeta za završetak međunarodne supervizije u BiH.

– Dejtonski sporazum i Ustav BiH ustanovili su BiH kao nasljednicu nekadašnje Republike BiH. Kao jednu od zemalja nasljednica bivše SFRJ, Ustavni sud BiH potvrdio je BiH za titulara državne imovine. Sveobuhvatno i održivo rješenje za raspodjelu imovine između države i drugih razina vlasti treba biti usvojeno u Parlamentarnoj skupštini BiH, navodi OHR.

A umjesto da bude redovna tema razgovora bh. lidera, brojni su se oslonili na to da će priču o državnoj imovini okončati visoki predstavnik nametanjem zakona. Za sada je, ipak, najavljeno nešto drugo. Prijedlog radne grupe eksperata OHR-a za pitanje državne imovine uskoro bi se trebao naći pred državnim parlamentarcima. Potrebna većina i usaglašenost su upitne. Entitetski vođa Milorad Dodik je već rekao da pitanje imovine nije i neće biti tema, te da OHR nema razlog da daje procjene.

No, ono što bi Dodiku mogao biti motiv za rješavanje pitanja državne imovine je sudbina velikih projekata: Aerodrom Trebinje, hidroelektrane na Drini (Buk Bijela) ili izgradnja plinovoda prema susjednoj Srbiji (nova istočna interkonekcija)… Njihova realizacija je onemogućena zbog Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom.

Na ovaj zakon podsjetili su nedavno iz OHR-a, kazavši da se njime izričito zabranjuje bilo kakva prodaja ili drugi oblik raspolaganja sredstvima državne imovine, a svaki akt o raspolaganju tom imovinom za koji se utvrdi da je u suprotnosti sa ovim zakonom, ništavan je. Ured visokog predstavnika je u više navrata upozoravao potencijalne investitore i kupce državne imovine koja je pod zabranom raspolaganja na moguće negativne pravne posljedice. Upozorenje je opet stiglo nakon što je kompanija Drvo-export iz Teslića u vlasništvu SNSD-ovog odbornika Srđana Klječanina kupila direktnom pogodbom više od 56 dunuma zemljišta na Jahorini za 41 milion KM.

Pitanje državne imovine je riješeno kada je Ustavni sud BiH odlučio da je ona vlasništvo države, a ne entiteta. Ustav BiH i OHR su najveći čuvari državne imovine. Prema njoj, mora se donijeti zakon kojim će i entitetima i jedinicama lokalne samouprave biti dodijeljena imovina nužna za njihovo funkcionisanje, a sve s ciljem zadovoljenja javnog interesa i dobrobiti građana, govori Trlin

– Vjerujem da će biti reakcije i nadležnih organa BiH. Ako se u Parlamentarnoj skupštini BiH ne donese takav zakon, a sumnjam da hoće, nametnuće ga OHR i ne vjerujem da će biti protiv odluke Ustavnog suda BiH, govori nam Davor Trlin, profesor ustavnog prava na International Burch University.

Pojašnjava šta bi se desilo kada bi državnu imovinu preuzeli entiteti.

Dogovor sa državom

– Ako bi entiteti njome upravljali bez koordinacije centralnog nivoa vlasti i bez prethodne saglasnosti njenih državnih organa, ojačali bi svoju faktičku vlast, uživljavali se u visok stepen autonomije. To bi Dodiku dalo argument da posjeduje materijalna sredstva da implementira suverenost i unutrašnju i vanjsku RS-a ako bi došlo do secesije, do koje sigurno neće doći. Entiteti imaju svoje nadležnosti da regulišu vlasničkopravna pitanja, ali oni se, kada je u pitanju državna imovina, moraju dogovarati sa državom. Zakon, bio donesen domaćim snagama ili aktivitetom OHR-a, mora biti u skladu sa odlukom Ustavnog suda. Ako bi se postupalo suprotno, tu su domaći državni organi da paze na to i OHR, napominje Trlin.

Zaključuje da će se oko državne imovine i dalje voditi velike političke borbe.

Oslobođenje