Mirzet Karić ima rak od jula 2022. i na listi je za terapiju: Bolest se proširila, ali zdrav bolesnom ne vjeruje

Mirzetu Kariću iz Vogošće kod Sarajeva ljekari na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) u julu 2022. godine dijagnosticirali su folikularni limfom (rak limfnih ćelija), najčešći podtip sporo rastućeg ne-Hodgkinovog limfoma (NHL).

Tridesetdevetogodišnji otac dvoje djece kaže kako je za njega agonija počela prije godinu i po kada je napipao čvorić na vratu, a onda su krenuli višemjesečni pregledi.

– Ljekar je odmah na ultrazvuku vidio hematološki problem, pa me uputio u KCUS, na Kliniku za uho, grlo, nos. Kako su se snimanja dugo čekala, otišao sam privatno i obavio preglede. Za septembar je bila zakazana operacija, ali je onda neko od ljekara odlučio da se ne trebam operisati, nego sam podvrgnut biopsiji. Nakon dva mjeseca stigli su rezultati, a onda sam upućen na Hematologiju. Naručen sam na PET CT koji je pokazao treći – b stadij raka. Javio sam se doktorici koja me vodi, kazala je da se rak raširio dosta i da bi trebalo uključiti terapiju, ali nije bila za običnu hemoterapiju, nego je savjetovala da je najbolje da počnem uzimati inovativni lijek Obinutuzumab – govori Karić.

Bahatost i bezobrazluk

Kako se radi o skupom lijeku, čija terapija za 21 dan košta 6.300 KM, Mirzetu je doktorica rekla da će pokušati učiniti sve da on to ne plaća, nego da sredstva pokriva Fond solidarnosti, koji je pri Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.

Od jeseni 2022, i cijelu prošlu 2023. godinu Mirzet je, kako kaže, stalno prolazio kroz ljekarske kontrole i praćenje bolesti.

– Prošle godine sam bio i u Turskoj o svom trošku, gdje sam u jednoj klinici zatražio i njihovo mišljenje. Profesor koji me je pregledao savjetovao je hemoterapiju. Nakon toga sa nalazima sam ponovo otišao kod svoje doktorice na KCUS, saslušala me je, ali je i dalje ostala pri svom – da ja nisam za hemoterapiju i da je za mene najbolji izbor lijek Obinutuzumab. Konačno, u septembru ili oktobru prošle godine, stavljen sam na listu Fonda solidarnosti za taj lijek, ali ga još nisam dobio – priča Karić.

Dok čeka na lijek, Mirzet otkriva da je ponovo bio na pregledu koji je pokazao da se bolest proširila.

– Rak se proširio po stomaku, vratu, još uvijek to nije bol koja se ne može izdržati, ali meni je svaki dan godina jer razmišljam kakav ću biti kad se ujutro probudim, hoću li moći ustati. Bolest je takva da se širi na bubrege, jetru. Nekad sam umoran, zaboli me glava, odmah pomislim – evo ga metastaziralo na mozak. Čuo sam da postoje neki kriteriji kad se odlučuje ko će dobiti terapiju i često razmišljam o tome, ako je tako, evo mlad sam, imam dvoje djece, ne pušim, ne pijem, pa ako meni neće pomoći, onda kakvi su to ljudi? Ali onda se prenem i shvatim da svi jednako zaslužujemo lijek – kaže Karić.

Dodaje da je razočaran u sistem u državi, ljude koji odlučuju o životima pacijenata, te da često razmišlja o tome da li bi se, kako kaže, isto ponašali i da su na listama čekanja njihovi najmiliji.

– Ima ona uzrečica o kojoj sam tek počeo razmišljati kada sam se razbolio, a to je da – zdrav bolesnom ne vjeruje. Čuo sam i priču, koja kola među nama pacijentima, da se ustvari čeka da se bolest razvije i kada počne ugrožavati vitalne organe, da se onda uključi hemoterapija i da tako od lijeka ne bude ništa. Neće vam to niko priznati, ali to su iskustva brojnih pacijenata u našoj zemlji. Naši bi doktori i pomogli kada bi imali mogućnosti, ali kod nas je sve politika – ispričao je Karić.

Faktor