Teška sudbina Ramiza iz Busovače: Ljudi ne znaju kako je u 21. vijeku živjeti bez vode, sa 73 godine ići na javnu česmu

Ramiz Begović iz sela Putiš kod Busovače 73 godine je živio bez vode. Po stare dane je bio prinuđen ići na javnu česmu po vodu. Natovari u civare kanistere sa vodom i tako tri puta dnevno.

TikTokeri Bosanci i Hercegovci čuli su za njegov slučaj i odlučili su da mu pomognu. Posjetili su ga, donijeli hrane, kupili peć i drva da se ogrije u ovim zimskim danima, ali i pronašli tragača vode Neska Kajtaza koji je za Ramiza izbušio čak dva bunara u njegovom dvorištu.

Oba imaju vode a onaj većeg kapaciteta koristit će Ramizu. Ovaj drugi Ramiz planira pretvoriti u hair-česmu za sve ljude, putnike, namjernike, izletnike.

Prilog o ovoj životnoj priči uradio je novinar Srećko Stipović.

Ramiz živi sa unukom koji ide u deveti razred osnovne škole.

– Ovdje sam rođen, 73 godine imam, nikada u životu nisam imao vodu u kući. Idem na javnu vodu u 21. vijeku, dovlačim u tačkama (kolicima). Perem suđe tamo, džezve, fildžane, veš, šta god. Najmanje tri puta u jednom danu odem po vodu, dovezem 30, 50 litara. Teško mi je, ni ja više nisam u snazi, bolestan sam, obolio. Moram imati tablete za srce i pritisak. Imam najmanju penziju, ali zbog kredita koji sam podigao za liječenje kćerke i supruge koje su kasnije preminule, primam na ruke 330 KM – ispričao je sa tugom Ramiz i dodao:

– Dok spremim nešto da se jede, a ne znam ni spremiti, samo suha hrana, eto tako je. Zahvalio bih se momcima TikTokerima koji su mi došli, pomogli, doveli su i majstora koji radi bušotine i traži vodu. Ti momci su mi kupili odjeću, obukli me, nahranili, uzeli peć, drva, da ih Allah dragi nagradi i što požele da im se ispuni. Ne bih žalio kada bih se napio svoje vode i odmah umro.

Govori kako živi sa unukom koji je deveti razred osnovne škole.

– Komšije imaju vodu, ja sam tražio da se i meni priključi, ali nisu dali. Mnogi ne znaju šta znači voda. Bog je prvo dao vodu. Trava, cvijet, ima svoj sok, drvo. Ne dati mi vodu, šta ću, to je ubitačno, nemati se čime okupati, oprati, to je gore nego katastrofa. Htio sam prodati kuću i otići negdje živjeti gdje ima voda, pored potoka, ali ucjenjivali me, davali mi 15.000 KM – ispričao je Begović i dodao:

– Pitaju kako dedo opere hladnom vodom suđe, znam ja kako je, bolje ikako nego nikako. Najviše me stid za banju. Mali koristi noću, ja imam vanjski wc. Molim Boga dragog da se napijem svoje vode. Ne znam kako ću to preživjeti. Samo bih plakao – ispričao je Ramiz iz Busovače.