Oni koji se ismijavaju sa imamima, sa Islamskom zajednicom, sa Kur’anom, sa vjerom,… nemaju šta tražiti…

Objavu od Sabahudina Sijamhodžića prenosimo u cijelosti:

Ogroman broj ljudi sa muslimanskim imenima, sudeći po njihovim komentarima i statusima na FB Islamsku zajednicu doživljavaju kao pogrebnu firmu, a imame kao grobare.

Njima ne treba ni džamija, ni mekteb, ni moral,… ništa. Oni negdje u malom mozgu imaju pohranjeno da kada jednom odapnu da ima tu jedan hodža, kojem je to posao da ga okupa i pošalje kao i svakoga na onaj svijet.

A pošto mu je to posao, a oni poslodavci – jer, kazu, mi te plaćamo – onda mogu da govore šta im volja. Da ga vrijeđaju, optužuju, potvaraju, ismijavaju,… Jer, hej… on je hodža.

Jer su, kako to kažu, hodže i popovi najgori lopovi.

A hodže sve to, kao, moraju gutati, trpiti,….

Gledaju oni kako hodža gasuli njihove roditelje, gledaju da ljudi umiru, i…. smiju se. Vrijeđaju imame, ismijavaju ih, govore kako su lešinari, kako su preskupi, kako vrte lovu,…

E sad,….

Krajnje je vrijeme da imami i Islamska zajednica distanciraju od bilo čega vezanog za dženaze – osim da imam klanja dženazu. I to ne svakom. Nego onome ko je bio član IZ, pomagao njen rad i koji javno nije činio djela kufra – nevjerstva.

Krajnje je vrijeme da se hodža prestane smatrati kako je on tu da kupa umrle ljude, a njegova žena umrle žene.

Ako neko zna da se kupa dok je živ, eto neka onda kupa svog umrlog babu i majku na isti način. Nema tu ništa specijalno. Nikakvi nijjeti, sure, dove,… Ali, ako treba, neka ih se poduči u džamijama kako se to radi.

Gdje to piše da mora to hodža da radi?
Gdje piše da mora hodžinica da to radi?

Nema sedmina, četeresnica, Jasina na mjestu gdje je umrli ležao, ruckova, hatmi,… To su ionako sve izmišljene stvari.

Tokom gasulenja nema nikakvih učenja, nikakvih posebnih pravila,…

Pogrebna firma ionako sve to odradi… Imam s tim ne treba da ima išta.

Islamska zajednica nije tu, imami nisu tu, da bi jedino trebali nekima kada umru. Ne!

Imami su tu da rade sa živim ljudima. Da njih i njovu djecu podučavaju vjeri i njenim propisaim. Da ukazuju na propuste i greške u društvu. Da ohrabruju moralno ponasanje i cinjenje dobra. Da rade na svim pozitivnim projektima u dzematu u kojem borave i rade. Da budu kolovođe aktivnosti, podrška jakima, pomoć slabima, saradnik svakome ko čini dobro,…

I da, da dostojanstveno isprate na onaj svijet muslimane koji su dostojanstveno kao muslimani zivjeli.

Oni koji se ismijavaju sa imamima, sa Islamskom zajednicom, sa Kur’anom, sa vjerom,… nemaju sta traziti s nama.

Nema prisile u vjeru!

Ne mora se vjerovati! To je izbor! Dragovoljni.

I ako ne vjeruju… ako im ne treba džamija… neka puste imame i IZ na miru.

I da, siguran sam ja da su časni i pošteni ljudi, dobri i svjesni muslimani, svjesni da imami trebaju, da imaju itekeko šta da rade i siguran sam da su spremni da finansiraju rad Islamske zajednice da radi na dobrobit zivih ljudi i da ih priblizava Allahu Uzvišenom. Uostalom – oni o tome i sada brinu.

Zato, poručujem – ne doživljavajte me grobarom. Ja to nisam.

A oni što se ismijavaju sa vjerom, džamijom, imamom, Islamskom zajednicom,….. o daaa

Uživao bih gledajući kako ih kopaju onako kako su živjeli – bez imama!