Kada institucije zakažu, na djelu se pokažu pojedinci: Ajla se bori da Đina i njena djeca više ne spavaju u kombiju

Đina Halilović punih 15 godina nikome nije bila na teretu. S mužem i devetero djece je kao podstanar živjela u mostarskom naselju Šehovina. Uredno su plaćali kiriju i borili se kako su znali da prehrane svoju djecu. Tako je bilo sve do marta, kada je vlasnica odlučila prodati kuću u kojoj su stanovali. Iako je njena agonija počela davno, kada je kao 16-godišnjakinja ostala bez roditelja, koji su tragično stradali, ipak, tek tada je iskusila surovost života i patnju.

Život na ulici

Bezuspješno je tragala za krovom nad glavom, a na kraju život im se sveo na ulicu i jedan kombi. Tako Đina i šestero djece, jedno drugom do uha, noći provode u kombiju, a muž i troje starijih na kartonima i spužvama ispod tribina u Sjevernom logoru. Njeno najmlađe dijete ima dvije godine, a najstarije je punoljetno.

Iako je omiljena među velikim brojem Mostaraca, o svojim mukama je šutjela, a usljed nehumanih uvjeta u kakvim boravi, teško se razboljela. Njenu tešku borbu primijetila je Ajla Velagić-Kreso, kojoj se prije skoro tri mjeseca povjerila. Tada Ajla započinje borbu sa sistemom i institucijama da se Đini i njenoj porodici pronađe smještaj dostojan čovjeka.

Mjesto gdje spavaju: Život nedostojan čovjeka. Facebook

– Svi koji su trebali, bili su obaviješteni o njenom stanju, ali dva puta do sada su nas odbili. Rečeno je da čekamo javni poziv za smještaj, a posljednji je bio 2010. Obraćala sam se i OSCE-u i instituciji ombudsmana, koji su se, zaista, uključili u cijelu priču, ali pomaka nije bilo. Tek kada sam, prije nekoliko dana, poslala pismo gradonačelniku Mostara Mariju Kordiću, uspavane službe su se probudile. Obećali su da će Đina dobiti smještaj i, trenutno, kako mi je rečeno, radi se na iznalaženu rješenja – ispričala nam je Ajla.

Nehumani uvjeti

Kako nam je kazala, žalosno je da ona mora raditi posao institucija čija je to zadaća, jer je Centar za socijalni rad Đinin skrbnik otkako je ostala bez roditelja.

– Ona je nepismena i, zapravo, svi su oni nemoćni u tim nehumanim uvjetima. Jedno njeno dijete zahtijeva posebnu brigu, jer je rođeno prijevremeno i tri mjeseca je bilo na respiratoru. Zbog čega su njena djeca manje vrijedna od moje ili bilo čije u ovom gradu. Nažalost, njena djeca ne idu u školu, a kada me pitala kako će mi se odužiti za sve što činim za nju, uz pomoć svojih prijatelja, naravno, rekla sam joj tako što će upisati djecu u školu. To će me učiniti sretnom – kazala nam je ona.

Dječiji doplatak

Ajli je posebno krivo što u novosagrađenom naselju za Rome na Bišću Polju ima mjesta i za one koji nisu domicilni, a za Đinu nema.

– Nadam se da će uskoro biti u toplom domu. Uz pomoć prijatelja, osigurali smo im kompletan namještaj, šporet, osnovne potrepštine. Nadam se da ćemo im uskoro vratiti minimum dostojanstva u toplom domu. Primaju dječiji dodatak i to im puno znači – kazala nam je Ajla.

Avaz