Zašto je u svakom sazivu Predsjedništva BiH jedan član marginalan

Već nekoliko mandata u Predsjedništvu BiH vidljiva je situacija u kojoj dva člana Predsjedništva su svakodnevno medijski vidljiva iz raznoraznih razloga, dok treći skoro da i ne postoji, osim na obaveznim aktivnostima, a i to po mogućnosti bez davanja izjava.

Ako posmatramo mandat između 2014. i 2018. godine jasno je da je bila riječ o mandatu prepirki između Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića. U tom mandatu je Dragan Čović najavljivao izmjene Izbornog zakona, ali i rješenje pitanja lokalnih izbora u Mostaru, što se do kraja mandata nije desilo.

Umjesto toga, Bakir Izetbegović je pokušao Hrvatskoj osporiti izgradnju Pelješkog mosta, pravdajući to pravom na izlaz na otvoreno more. Ispostavit će se to kao samo jedan predizborni trik, s obzirom da Hrvatska ništa nije radila na svoju ruku, dobila je za to i sredstva Evropske unije, a o kompletnom besmislu tih izjava najbolje je pokazala i praksa poslije kada su nakon izgradnje počeli u Neum da dolaze ogromni kruzeri, kakvih ranije nije bilo u jedino bh. gradu na moru.

Odmjereniji pristup

I dok su se prepucavali Izetbegović i Čović zbog navedenih stvari, Mladen Ivanić se trudio čuvati po strani, jer prije svega došao je nakon SNSD-ovog predstavnika u ovu fotelju, pa je htio pokazati odmjereniji pristup, a s druge strane nije smio da pokazuje ni previše kooperativni pristup, jer bi to smanjilo broj glasova. Tako da i kada je dolazilo do nekih dogovora Ivanić je uglavnom šutio.

Saziv Predsjedništva BiH 2014.-2018. godine. Predsjedništvo BiH

U mandatu 2018.-2022. godina glavne zvijezde su bile Milorad Dodik i Željko Komšić. Dodik je svjesno od starta izabrao taj put koji će izazvati medijsku pažnju, pa smo svjedočili harmonikašima u Predsjedništvu BiH, tome da ne želi davati izjave u zgradi, nego ili ispred nje ili u Istočnom Sarajevu. 

Komšić je pokušavao na to sve reagovati pristupom „jesam mu se nagovorio“, odnosno davanjem spektakularnih izjava koje mogu imati odjek kod nacionalističkog biračkog tijela, ne bi li tako dobio još jedan mandat, što je na kraju i uspio.

Komšić, Dodik i Džaferović. Anadolija

Glavni problem Šefika Džaferovića bio je to što on nije Bakir Izetbegović. U stranci jednog lica, to jedno lice nije imalo pravo da se kandidira za tu funkciju, a kada se tome doda da Šefik Džaferović uopšte nije bio planiran za tu funkciju jasno je da njegova uloga neće biti velika. Naime, Denis Zvizdić je bio prvi favorit za ovu funkciju, no to se nije svidjelo supruzi predsjednika SDA Sebiji Izetbegović, pa se i ona odjednom uključila u borbu. Na kraju je napravljeno kompromisno rješenje da niti jedno niti drugo ne budu kandidati, a tu je u prvi plan izašao Šefik Džaferović. Kada se doda tome i nedostatak harizme Džaferovića, bilo je jasno da će političke borbe voditi Izetbegović, iako ne sjedi u toj fotelji.

Ne može biti kandidat

U aktuelnom mandatu marginalna ličnost u Predsjedništvu BiH je Željko Komšić. Naime, on je svjestan da na narednim izborima ne može biti kandidat za funkciju u kojoj sjedi već četvrti mandat i zbog toga ne pokušava uopšte da radi svoj posao. Diplomatskih sastanaka skoro da i nema, tek poneki sastanak s ambasadorima, dok sa onim najvažnijim poput američkog je u svađi. Bombastična saopćenja su skoro iščezla, a njegova obraćanja u UN-u su se pretvorila u zaštitu SDA i kritikovanje Zapada.

Željka Cvijanović, kao kadar SNSD-a, uvijek ima dovoljno medijske pažnje kroz medije iz RS-a, ali i njen pristup je često dosta spektakularan. Na drugoj strani Denis Bećirović je vidljiv zahvaljujući diplomatskoj ofanzivi koju je pokrenuo. Poboljšao je dosta odnose sa predsjednikom Hrvatske Zoranom Milanovićem, a boravio je i na mnogim značajnim adresama poput Pariza, Londona i Berlina, gdje je razgovarao sa najvišim zvaničnicima tih zemalja.

Avaz