Znate li šta bi se desilo da Zemlja trenutno zaustavi svoju rotaciju?

Zaustavite Zemlju, silazim. Nije mi do ničeg, odlazim, kažu stihovi starog hita Prljavog kazališta, no jeste li se ikad zapitali što bi se doista dogodilo da se Zemlja zaustavi i to trenutno?

U hipotetskom scenariju u kojem Zemlja zaustavlja svoju rotaciju, reperkusije bi bile dramatične i više bi se sličile katastrofičnom trileru, nego zaigranim stihovima Prljavaca.

Od idile do horora u treptaj oka

Zamislite sebe kako ležerno šetate suncem obasjanom plažom na ekvatoru, dok se Zemlja okreće brzinom od 1674 kilometara na sat. Sve oko vas, uključujući pijesak, skladno se kreće istom brzinom, stvarajući osjećaj laganog kretanja.

Sada zamislite nagli prestanak tog rotacijskog plesa. Zahvaljujući prvom Newtonovom zakonu inercije, trenutno biste poletjeli prema istoku spomenutom brzinom od 1674 kilometara na sat. G-sila koju bi vaše tijelo pretrpjelo od tog trenutnog ubrzanja od vrlo male brzine hodanja do brzine podosta veće od brzine zvuka, mjerila bi se u ekstremnim vrijednostima od nekoliko hiljada, ako ne i više. To bi bilo itekako fatalno. Obzirom na navedenu brzinu, vaše tijelo bi isto tako probilo i zvučni zid, što možda zvuči fora, ali vjerujte, ne bi bilo. U konačnici, ako biste nekim posve nemogućim čudom preživjeli sve navedeno, zamislite kakav bi bio vaš udar, nakon takvog naglog polijetanja, ili još gore, zamislite da se umjesto na plaži nalazite u zatvorenoj prostoriji. Jednom rječju, udar bi bio ktastrofalno fatalan.

Voda bi također osjetila ovo naglo ubrzanje, primjećuje Joseph Levy, izvanredni profesor na Sveučilištu Colgate. Ocean, koji doživljava ovu brzu promjenu, praktički bi se pretvorio u globalni cunami apsolutno neviđenih razmjera.

Strukture ukorijenjene u Zemlji, poput drveća i zgrada, također bi bile ugrožene. Unatoč njihovoj čvrstoći pod pritiskom, naglo zaustavljanje bi ih izložilo ekstremnom naprezanju, potencijalno uzrokujući da se posve raspadnu.

Što ako bi se Zemlja postepeno zaustavila?

U jednako malo malo vjerovatnom slučaju postepenog zaustavljanja, kako Levy naglašava, ništa u prirodi se ne bi odmah zaustavilo. Ako bi Zemlja usporila više dana ili sedmica, pojavio bi se niz problema.

Tokom godine dok bi Zemlja kružila oko Sunca, pola bi planeta bilo u noći, a pola u punom svjetlu, upozorava Levy. Dani bi se mogli produžiti na šest mjeseci, izlažući jednu polovicu nemilosrdnom suncu, uz sušenje usjeva i isparavanje vode. Sljedeća šestomjesečna noć donijet će tamu, potencijalno zamrzavajući vodu u ledene ploče.

Na višim geografskim širinama moglo bi biti malo bolje, ali stalna prilagodba promjeni dnevnog svjetla zahtijevala bi nomadski način života.

Osim toga, promijenjena distribucija sunčeve svjetlosti zakomplicirala bi vremenske obrasce. S obzirom da samo polovica planeta prima intenzivnu sunčevu svjetlost, pojavljuje se sekundarni temperaturni gradijent, čineći vremenska predviđanja dvostruko zamršenima.

Što se tiče usporavanja Zemljine rotacije, Mjesečeva gravitacijska sila, poznata kao plimno kočenje, vrši minijaturno kočenje, produžujući Zemljin dan za 2,3 milisekunde svakog stoljeća. Međutim, potpuno zaustavljanje je malo vjerovatno zbog veličine i kutnog momenta Zemlje.

Zaustavljanje uzrokovano čovjekom trajalo bi milion godina

Čak i kad bi ljudi iskoristili Zemljinu rotacijsku energiju, trebalo bi oko milion godina da se planet zaustavi. Prirodne pojave ili vanjski objekti u svemiru nemaju snagu da naglo zaustave Zemljinu rotaciju.

Obzirom na sve navedeno, neka zaustavljanje Zemlje radije ostane u stihovima, jer osim što je ono gotovo praktički nemoguće u stvarnosti, svima nam je bolje dok se naša plava pikula vrti oko sebe svojim uobičajenim tempom.