U Mercedesa mu udario voz i gurao ga 200 metara, on bez ogrebotine: Čuo bih ga da je svirao

Odjednom je samo nešto grunulo u moj auto, pojas je pukao i bacilo me na sjedište suvozača. Nemam pojma koliko je sve to trajalo, znam da sam na manje od pet centimetara od moje glave video branik lokomotive. Izašao sam iz kola i shvatio da me udario teretni voz.

To priča Slobodan Mitrović (67) iz Banje Koviljače (Srbija) vozač mercedesa u koji je na pružnom prijelazu u lozničkom selu Kozjak u subotu, oko poslije šest uvečer, udario teretnjak.

Mitrović je u subotu, za svaki slučaj, zadržan u lozničkom ZC na posmatranju, a za Kurir kaže da se osjeća dobro i da nema ni najmanju ogrebotinu. Za volanom je od 18 godine, vozio je kamione, taksirao dvadeset i nešto godina i nikada nije napravio nijedan prekršaj, niti je imao problema u saobraćaju. Važi za opreznog vozača koji poštuje propise, i svi koji ga znaju ne mogu da vjeruju da se njemu desi nešto ovako.

“Krenuo sam po suprugu, ispred pružnom prijelaza prebacio u drugu i zaustavio se. Pogledao desno, a onda se iz suprotnog pravca pojavljuju tri vozila i prvo je imalo duga svjetla. Potpuno me zaslijepio i kada sam pogledao lijevo, u pravcu odakle je voz stigao, nisam vidio ništa. Moj prozor nije bio potpuno zatvoren i nisam ni čuo ništa. Dobro i vidim i čujem. Voz nije svirao, čuo bih ga. Ubacio sam u međuvremenu u prvu, krenuo i to i bi. Udarac, škripa, završio sam na sjedištu suvozača, a desni branik lokomotive u mojim kolima. Kada se voz zaustavio izašao sam iz auta. Čujem ljude viču ‘‘Je li živ’‘, kažem im stanite, dobro sam. Onda se vratim do kola, po dokumenta, sjednem na desno sjedište, lijevo je puno stakla. Vidim da nigdje nisam ni ogreban. Izvadio sam telefon da slikam, ljudi oko mene pitaju šta to radim. Pogledam, a put na kome sam bio nekoliko sekundi ranije daleko, kažu da me je po šinama voz gurao 200 metara. Nemam pojma koliko je sve trajalo od udarca dok nisam izašao iz kola, onoliko koliko vozu treba da se zaustavi. Dobro sam, ništa me ne boli”, pričao je nekoliko sati poslije sudara sa teretnjakom Slobodan.

Slobodan je jutros pušten na kućno liječenje.

Htio je odmah da pozove nekoga da ga vozi kući, ali je stigla Hitna pomoć koju je neko u međuvremenu zvao pa je morao sa njima. Do bolnice je stigao sjedeći. Njegov sin Saša kaže da je Slobodan vozač koji striktno poštuje propise i bezbjednost mu je na prvom mjestu.

“Cijeli život je za volanom i uvijek vozi po PS-u. Kad naiđe i na prelaz sa podignutom rampom uvijek stane i stalno govori ‘‘vjerujem samo svojim očima’‘. Ne pada mu na pamet da krši ijedan propis i svima je nevjerovatno da se ovako nešto dogodi njemu. Ako okusi kap alkohola neće za volan. Takav je. Stao je pred pružni prijelaz, ali eto desilo se, važno je da je živ i zdrav”, kaže Saša.

Ovo nije prvi put da se dešavaju ovakve stvari na tom pružnom prijelazu u Kozjaku koji nema rampu, ali je propisno obilježen. Mještani tvrde da se slični događaji jedino mogu sprečiti postavljanje rampe jer nisu svi kao Slobodan. Jači od teretnjaka.