Kako žive penzioneri u BiH: ‘Jedva sastavljam kraj s krajem. Da mi djeca ne pomognu, ne bih preživio’

U Bosni i Hercegovini živi više od 700.000 penzionera koji, umjesto da uživaju u zasluženim benefitima nakon radnog vijeka, primorani su da se bore da prežive.

Svjedoci smo enormnih poskupljenja životnih potrepština, hrane, lijekova, odjeće, a mjesta za luksuz u BiH odavno već nema.

Najniža penzija za mjesec novembar iznosila je 538,27 marke, a zagarantirana 642,40 KM. Najviša penzija ostvarena prema Zakonu o PIO iznosi 2.800 maraka. Prosječna penzija korisnika samostalne penzije, a kojih je na isplati za novembar bilo 362.839, iznosi 675,53 KM.

Tim povodom razgovarali smo s najugroženijom kategorijom našeg društva – penzionerima, koji su sa nama podijelili kako žive i da li je penzija dovoljna za ugodan život.

Hadžija Hadžiabdić za Raport kaže da mu je penzija “tolika da jedva kraj s krajem sastavi”.

Dodaje da, kad izmiri sve mjesečne obaveze (plati račune, kupi namirnice..), ne ostane mu dovoljno ni za lijekova, a kamo li za ugodan život.

Što se tiče mogućeg povećanja penzija od naredne godine, Hadžiabdić kaže da koliko god da bude povećanje, bit će “skromno i nedovoljno”.

“Ne može nikad pokriti ove troškove i ovo povećanje cijena. Možda nije ni pošteno da se srazmjerno povećavaju penzije zbog toga što penzioneri sa najmanjom i zagarantovanom penzijom uvijek dobiju najmanje povećanje dok ovi sa višim penzijama dobiju veće. To bi trebalo uraditi na način da se linearno povećaju za 100 ili 200 KM za ove minimalne i zagarantovane penzije”, kaže nam.

Smail Avdić je profesor engleskog jezika sa 40 godina radnog staža i prima penziju od 900 KM.

Smatra da to nije adekvatno za sve godine njegovog rada, a s druge strane, kaže nam, pita se hoće li uopće primiti penziju s obzirom na trenutnu situaciju i odlazak ljudi koji uplaćuju u penzioni fond.

“A tu su i oni koji imaju neopravdano enormne penzije. Moj učenik je bio u vojsci, demobilisan je u srednjoj školi, i on ima veću penziju od mene za 300/400 KM samo zato što je bio u vojsci, a nije imao ni staža. Taj beneficirani staž, to su anomalije koje su nametnute i to je ono što je u cijeloj toj stvari nelogično. Zatim povećanje penzija po procentu, trebalo bi linearno da ide”, kaže.

Dodaje da mu kćerka i sin koji žive van BiH ne šalju novac, ne bi mogao normalno da živi.

“Nije samo hrana u pitanju, tu se može naći neka jefitnija alternativa, ali su problem lijekovi koji su enormno skupi”, kazao nam je Smail Avdić.

Hajrudin Alić je u penziji već tri godine, svoj radni vijek je završio i penziju zaradio u Federalnom zavodu za statistiku kao pomoćnik direktora za sektor publicistike. On nema puni radni staž, nego je pravo na penziju stekao uvezivanjem staža iz vojske, i prima penziju od 1.350 KM. Kaže da je za ove uvjete to sasvim ‘pristojan iznos’, ali da, kako kaže, s obzirom na to šta je dao za ovo društvo, smatra da nije dovoljno nagrađen.

“Ovo nije pretenciozno, ovo je jedna realna priča, a da ne govorim o ljudima koji imaju primanja 500, 600 KM, vjerujte da se s tim ne može živjeti. Pitam se kako preživljavaju uopšte. Ogromne su razlike u ovom društvu, čini mi se da više nema srednje klase već da sada postoje samo siromašni i bogati.

Predraga Porobić-Blagovčanin, profesorica je fizičkog vaspitanja i već pet godina u penziji. Prima penziju od 1.000 KM i kaže da to nije ni blizu dovoljno.

“Šta reći, kad podmirim osnovne obaveze, ne ostane mi dovoljno za život. Živim dobro zato što imam djecu i zato što mi djeca pomažu”, kazala nam je.

Prema njenom mišljenju, minimalno 1.500 KM penzije bi bilo potrebno da se zadovolje sve potrebe jednog penzionera i osigura koliko-toliko normalan život.