Sagradio više od stotinu kuća: Ne odustaje od zanata ni u 90. godini

Petar Jovanović iz Starog Ugljevika, zaseok Jablani, ima 90 godina i još uvijek se bavi građevinarstvom. U podmajevičkom kraju, Semberiji, ali i u Srbiji izgradio je više od 100 kuća i pomoćnih objekata.

U slobodno vrijeme starina Petar bavi se lovom, a nerijetko zna i zapjevati. Omiljena mu je od Radeta Petrovića “Kud se žuriš, hej živote”.

Kaže to mu je odmor od fizičkih poslova. Kuće, magaze i drugi objekti njegovih ruku su djelo u njegovom i okolnim selima, ali u Ugljeviku, Bijeljini, a nekad je radio i u Beogradu.”Najviše sam zidao u selu, ali u Beogradu, Zemunu sam radio, onda i u Kačarevu. Imam volju da radim, veseo sam kad radim. Jer kad radim znam da sam zdrav”, započinje priču Petar za InfoBijeljina.

“Najviše sam zidao u selu, ali u Beogradu, Zemunu sam radio, onda i u Kačarevu. Imam volju da radim, veseo sam kad radim. Jer kad radim znam da sam zdrav”, započinje priču Petar za InfoBijeljina.

Građevinski poslovima počeo se baviti sa 17 godina i do danas ga ta želja za radom ne napušta. Komšije i rodbina kažu – Petar kao da nema čak 90 godina. Često ga vide da, između ostalog, cijepa drva.”Prvo je počeo od onih kamenih kuća, tzv japijare. Toplo bilo u njima ja se sjećam, meni je 68 godina, a onda su došle zidare. Mi ih zovemo zidare, zidane kuće, a Boga mi nisu ni male, pošto smo mi kao selo malo ojačali s rudnikom”, priča Miladin Tomić.

Prva kuća na kojoj je radio Petar bila je njegova. Davne 1953. godine je izgrađena. Tad je pomogao tadašnjim majstorima i učio od njih.

“Bila je tu stara kuća gdje sam rođen, pa smo na njenom mjestu ozidali ovu. U donjem dijelu je kamen klesani, za ostavu. Gore između direka je pleteno, blato nabačeno, a onda je trska stavljana. U njoj živim, i sve je zdravo, nema ništa da fali. One su toplije zimi nego ove zidare”, dodaje Petar.Sačuvao je i magaze u svom dvorištu, objekte bez kojih se nekada nije moglo zamisliti seosko domaćinstvo.”Neko ih je zvao udžara, neko magaza. U njih smo sipali suvu šljivu, jer kad je sušiš nije mogla biti u zidari. Narvno i kukuruz, sipali smo ga u oknove. A ove točkove od zaprežnih kola smo sačuvali, sada služe kao ukras na magazi”, kaže Petar.