Neujednačene prosječne plate u Evropi, razlike na godišnjem nivou i do 50.000 eura

Kada je riječ o platama i dnevnicama u zemljama članicama Evropske unije (EU) postoje značajne razlike na koje utječu faktori poput zakona i inflacije zbog čega se razlike u visini prosječnih plata kreću i do 50.000 eura na godišnjem nivou.

Statistika pokazuje da su se u 2022. godini prosječne godišnje plate kretale od 24.067 eura u Grčkoj do 73.642 eura na Islandu. Najviše godišnje prosječne plate isplaćene su u Islandu (73.642 eura), a slijedi Luksemburg (72.529 eura), Švicarska (67.605 eura), Belgija (63.758 eura) i Danska (59.405 eura).

Najmanje prosječne plate su isplaćene u Grčkoj (24.067 eura), Slovačkoj 24.337 eura), Mađarskoj (26.376 eura), Portugalu (29.540 eura) i Češkoj (30.967 eura).

Cijena rada

Prema podacima Eurostata, prosječna cijena rada po satu u EU iznosila je 30,5 eura.

Govoreći o rodnom jazu u plaćama između muškaraca i žena navodi se da 2021. gdine iznosio 12,7 posto, pri čemu je najveći jaz uočen u Estoniji u iznosu 20,5 posto koliko su muškarci u prosjeku zarađivali više od žena.

Visoke plate na Islandu su vođene velikim udjelom privatnog sektora u zemlji koji koristi kolektivne ugovore.

Island je i jedna od najskupljih zemalja na svijetu, sa stalno visokom inflacijom, što doprinosi tome da radnici traže veće plate.

Međutim, plate u velikoj mjeri zavise od sektora, odjeljenja banaka, radnog staža, godina, kao i obrazovanja i iskustva.

To može uzrokovati značajne disparitete, čak i unutar istog sektora, ovisno o određenoj ulozi zaposlenika i nazivu radnog mjesta. Kao takve, prosječne plate su u Luksemburgu manje-više iste od 2015. godine.

Tržište rada u Švicarskoj također dijeli većinu iste ponude kao i Luksemburg, zbog toga što su obje zemlje podržane prvenstveno bankarskim i finansijskim sektorom.

Državni dug

Međutim, Švicarska također ima mnogo niže poreze u poređenju sa ostatkom Evrope.

Ukupna ekonomija i tržište rada Grčke i dalje se bore da se oporave od krize državnog duga, što dovodi do toga da su prosječne plate i minimalne plate daleko niže od ostatka Evrope.

Nedavno je primijenjen i niz strožih mjera tržišta rada, kao što su aktivnosti za zapošljavanje mlađih, svježih diplomiranih pripravnika, koji mogu biti manje plaćeni.

S druge strane, Češka se suočava sa kulturološkim problemom jer većina zaposlenih oklijeva da pregovara o većim plaćama. Kao rezultat toga su i sindikati slabiji nego što bi trebali biti i ne mogu učiniti mnogo na unapređenju prava zaposlenih.

Klix