Ideja iz devetnaestog stoljeća: Da li biste prihvatili kalendar sa 13 mjeseci?

Kako biste se osjećali o radikalno drugačijem kalendaru, onom koji organizuje godinu u 13 mjeseci, od kojih svaki mjesec ima tačno 28 dana? Pa, ovo je zamalo postalo stvarnost za svijet nakon Prvog svjetskog rata, ali ljudi su bili toliko nesretni zbog toga da se nikada nije ostvarilo.

Petljanje sa vremenom

Petljanje s kalendarima nije novost. Kroz historiju, različiti pokušaji različitih mislilaca i institucija pokušavali su da osmisle alternativne aranžmane za naše godine. Na primjer, 45. godine prije nove ere, Julije Cezar je dodao prijestupne dane – jedan dodatni dan svake četiri godine – glomaznom i komplikovanom rimskom kalendaru koji se oslanjao na faze mjeseca. Ova nova verzija, Julijanski kalendar, oslanjala se na astrološke proračune koji sugerišu da je tropska godina – vrijeme od proljetne do proljetne ravnodnevice – trebalo 365 i četvrt dana da se završi.

Zatim, oko 1.500 godina kasnije, ovaj kalendar je zamijenio papa Grgur XIII, uvodeći gregorijanski sistem na koji se danas oslanjamo. Ali čak i dok je svijet postepeno usvajao ovaj novi kalendar tokom stoljeća, drugi su ljudi smišljali vlastite verzije s različitim konfiguracijama dana, a u prvoj polovini 20. stoljeća predložena je nova ideja.

13 mjeseci je bolje od 12?

Ideju o 13-mjesečnom kalendaru prvi je osmislio Auguste Comte, francuski filozof, matematičar i pisac, 1849. godine. To je uključivalo sređivanje kalendara u 354 dana u godini, što je uključivalo dva “prazna” dana. Svaki mjesec je dobio 28 dana, što im je omogućilo da budu organizirani u četiri tačne sedmice.

Ovaj kalendar je bio poznat kao „pozitivistički“ kalendar, ali nije bio previše popularan. To je uglavnom zbog toga što je Comte ispunio dane u godini imenima raznih istaknutih muškaraca i žena iz historije (počast vodećim ličnostima u „religiji čovječanstva“), što ga je činilo manje nego privlačnim. Međutim, interesovanje za ovaj aranžman nije nestalo, piše IFLScience.

Početkom 20. vijeka, Englez po imenu Moses B. Cotsworth revidirao je 13-mjesečni kalendar, oslobodio ga njegovih teških i zbunjujućih imena i prepakovao ga sa dodatnim mjesecom koji je označen kao “Sol”.

Ovaj novi plan je primljen s više entuzijazma, posebno u Americi gdje je postao poznat kao Eastman plan, ali je i dalje imao svoje protivnike. Zatim, 1923. godine, Liga naroda – osnovana nakon Prvog svjetskog rata – održala je poseban istražni odbor za reformu kalendara, koji je ozbiljno shvatio 13-mjesečni sistem.

Komitet je želio da pronađe standardizovan sistem i urednost 13-mjesečnog kalendara, što je djelovalo prilično privlačno. Ovaj plan su nazvali Međunarodni fiksni kalendar ili IFC. Ovaj dogovor bi značio da svaki mjesec počinje nedjeljom i završava se subotom. To bi znatno olakšalo saznanje na koji dan je određeni datum (nikada se ne biste zapitali koji je dan plata).

Nesretni broj 13

Nada je bila da će ovaj novi kalendar, prilično sekularni kalendar bez vjerskih dana, okupiti ljude. Međutim, nije uspjelo. Iako je bio popularan među mnogim istaknutim biznismenima, uključujući Georgea Eastmana – osnivača Kodaka – po kojem je i dobio nadimak, mnogi nisu bili sretni.

Među otpornijim kritičarima bili su mnogi članovi međunarodne jevrejske zajednice, koji su se plašili da će „prazni“ dani koji su pratili novi plan pasti na subotu. U praktičnom smislu, također se strahovalo da će svaki oblik mjesečne ili tromjesečne stope i svi ugovori koji se oslanjaju na gregorijanski kalendar morati ponovo pregovarati. Osim toga, činjenica da se 13 ne može podijeliti bez razlomaka izazvala bi razne vrste problema.

Na kraju, nastojanje za 13-mjesečnim kalendarom na kraju je izgubilo zamah 1930-ih, baš kada je izgledalo da će uspjeti.