Konaković poručio Dodiku da nema vremena za njega i objavio faksimile: Ne može opetovana neistina postati istina

Milorad Dodik komentirao je sinoć reagiranje ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića na izjave izraelske ambasadorice u BiH. 

Podsjećamo, nakon gostovanja ambasadorice Izraela u BiH Galit Peleg na televiziji Face, Konaković je pozvao ambasadoricu Peleg da više ne napada Sarajevo svojim neistinama.

“Sarajevo jeste evropski Jerusalem. Na istom je mjestu, sija jače nego ikad i opet ima hrabrost i snagu da cijelom svijetu kaže istinu u lice. Ima hrabrost i snagu, a ovog puta ima i obavezu. Niko bolje od nas ne razumije stradanja, nikog slike ubijene djece ne pogađaju kao nas jer smo takve slike i sami živjeli nedavno. Zato mi nemamo pravo da šutimo. Prestanite napadati Sarajevo i političare u njemu koji se sa vama ne slažu”, naveo je Konaković.

Dodik je kasnije objavio kako “priča o navodnom genocidu i stradanju Bošnjaka u građanskom ratu u BiH ima za cilj da falsifikuje historijske činjenice, od kojih jedna kaže da je u tom ratu stradalo oko 30.000 Srba, što Konaković prećutkuje”.

Danas se oglasio i Konaković koji kaže da nema vremena i da ne želi odgovarati na svaki napad i na sve neistine. 

“Nekad ranije sam imao i htio. Bolje je kad ovako čovjek iz struke, argumentovano poreda činjenice i iznese istinite podatke. Naše je da podijelimo i da istinu promovišemo i branimo. Političari će nastaviti zabavljati mase, skupljati lagane konfliktne poene, zato je važno da mi promovišemo činjenice”, komentirao je Konaković i podijelio status Ahmeda Kulanića koji kaže da se ponovo nastoji izvrtanjem povijesti, historijski i pravno utvrđenih činjenica izobličiti i relativizirati povijest Bosne i Hercegovine i njenog glavnog grada u periodu 1992.-1995. godine.

“Ne može opetovana neistina postati istina, bez obzira koliko je dugo ili često ponavljali. Predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta RS Milorad Dodik se ponovo, u javnom diskursu, služi neistinama o protjerivanju bosanskih Srba iz Sarajeva. Poziv za napuštanje njihovih predratnih domova su uputili Vaši prethodnici gosp. Dodik, koji su nastojali, upravo prisilnom migracijom vlastite etničke skupine, dodatno naseliti teritorije RS-a istima. Trebao bi se gosp. Dodik prisjetiti i 56. sjednice Narodne skupštine RS-a, održane na Palama (Jahorini), 17.12.1995. godine, gdje je, kao nezavisni zastupnik učestvovao u radu Skupštine i prisustvovao raspravama o prisilnoj migraciji i iseljavanju stanovništva kada su i Momčilo Krajišnik i Dragan Đurić govorili o iseljavanju i planu iseljavanja Srba iz Sarajeva: “… Zato nam treba i vrijeme za političko rješenje i konačno razlaz i na kraju krajeva najbolje rješenje da se Sarajevo iseli i da se nađe lokacija da se smjeste ljudi i da se mi i tu ako imamo opasnosti sa tom kopčom konačno raskopčamo” – rekao je Krajišnik, dok je Đurić dodatno obrazložio “…Mi imamo sada šansu, kada je tako kako je, da se konačno razgraničimo sa turcima. Amerikanci nam pružaju šansu da dokažemo da ne možemo živjeti zajedno i da srpski narod neće da živi, obzirom da, nije to tajna, pomalo iselјavamo privredu. Mi trebamo iseliti stanovništvo organizovano, masovno, ne znam ni ja. Nisam rekao sa kesama, ali da pokažemo da ne možemo živjeti zajedno. Popunimo prostore, popunimo prostore od Trebinja pa do Mrkonjića tako da se turci nemaju gdje vratiti, a naš narod se ne misli vraćati tamo i zaista da dokažemo da ne možemo živjeti. Mi sada predlažemo da srpski narod, iselјavamo fabrike, a srpski narod da ostane i dokazujemo da je moguća multietnička Bosna.“

Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu je pravno-utvrđena činjenica, pročitajte bilo koji predmet protiv vojno-političkog vrha RS-a i/ili Srbije, a posebno posljednju presudu u slučajevima Simatović i Stanišić. Svi oni su se udružili protiv Bosne i njene nezavisnosti, za što su presuđeni samo u Haagu na preko 4000 godina i sedam doživotnih presuda.

Nadalje, ukoliko pogledate u arhivu institucija RS-a i VRS-a naći ćete brojne dokumente i naredbe o prisilnoj, sistemski organizovanoj i pripremljenoj migraciji sopstvenog naroda i firmi, među kojima neke možete vidjeti i na dokumentima u prilogu.

Sarajevo je svakako bilo i jeste Evropski Jerusalem, ali je i grad heroj čiji su civili 1425 dana terorizirani, nišanjeni i ubijani, a istovremeno ti isti civili su branili i odbranili Staru pravoslavnu crkvu u Sarajevu, kao i Sabornu pravoslavnu crkvu. Za to vrijeme, pod komandom VRS i političkog rukovodstva devedesetih ste našu Banjaluku (i brojne druge gradove po istočnoj i sjeveroistočnoj Bosni) razorili, brisali im povijest i to kamen po kamen, spomenik po spomenik, džamiju po džamiju – sistemski, planski i s predumišljajem. Taj proces i plan brisanja povijesti, protjerivanja i ubijanja nevinih Banjalučana, Fočaka, Zvorničana, Prijedorčana, Srebreničana – a mahom sve Bošnjaka, Vaš heroj, a presuđeni ratni zločinac Ratko Mladić, na sjednici Skupštine srpskog naroda u BiH, još 12.5.1992. godine u Banjaluci, nazvao je genocidom:
„Prema tome mi ne možemo očistiti niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je, to neće, ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid. Mi moramo da pozovemo svakog čoveka, koji je čelom poljubio ove prostore i teritoriju države koju hoćemo da napravimo. I njima je mjesto sa nama i pored nas.“

Istinu i činjenice je ponekad teško prihvatiti, ali ozdravljenje i povijest nas uče da je to jedini ispravni put. Svaki mit i kreiranje mitologijskog narativa devalvira vlastiti narod i njegovu povijest i stavlja stigmu na cijeli narod zbog odluka i djelovanja pojedinaca „u ime“ naroda”, naveo je Kulanić.