Vratio se u BiH i uložio u poljoprivredu: U Austriji nije našao bolji život

Uprkos svim problemima, sve više mladih odlučuje se za život u selu i ulaganje u poljoprivredu, u čemu vide svoju budućnost. Jedan od njih je i Milan Vujić koji između života u Austriji i rodnog sela Brodac nije imao dilemu.

Selo voli od malih nogu, a s nostalgijom kaže da je rastao na njivi i sa životinjama u ovom seoskom domaćinstvu.

Tridesetjednogodišnji Milan selo ne bi mijenjao ni za velegrad.

Gradske sredine imaju dosta prednosti, ali mir, prekrasna priroda i zdrava hrana na selu, nemaju cijenu.

Poljoprivredni radovi ga, kaže, ispunjavaju, pa lako uskladi posao u firmi sa obavezama na njivi i u štali.

“Otišao sam u Austriju u potrazi za boljim životom. Tamo ga nisam našao. Nisam se jednostavno pronašao i jedva sam čekao da se vratim. Sada sam svoj na svome. Ovdje sam zasnovao porodicu, imam dvije kćerkice. Djeca vole da nam pomažu, idu sa nama u njivu, hrane životinje”, kaže Milan za InfoBijeljina.

Vujići obrađuju 60 hektara, a bave se i stočarstvom imaju krave, svinje i ovce. Radni dan često im traje i 20 časova.

“Namirimo životinje, onda na njivu, pa nakon toga na posao. Radim za sebe i svoju porodicu, volim to i ništa mi nije teško”, kaže mladi poljoprivrednik.

Nije lako kada uloženo u proizvodnju ne donese očekivanu zaradu kao što je to bio slučaj sa pšenicom, kaže Milan, ali ne osvrće se unazad i uzda se da će mu drugi proizvodi nadomjestiti izgubljeno.

U sistemu je PDV-a i uz pomoć podsticaja osavremenjuje proizvodnju. Problem sa manjkom radne snage rješava mehanizacijom .Zahvaljujući podsticajima za kapitalne investicije ove godine kupio je plug i grablje za skupljanje sijena.

“Mora se ići u korak s vremenom, a to znači obnavljati mehanizaciju, pratiti novitete u poljoprivrednoj proizvodnji, primjenjivati savjete stručnjaka. Počeli smo da gradimo moderno prasilište, ali sad čekamo da vidimo šta će biti s ovom afričkom kugom”, priča domaćin.

Prednosti života u selu bile su glavni razlog njegovog povratka iz Austrije gdje je otišao kao devetnaestogodišnjak i proveo dvije godine.

“Proizvodimo hranu, imamo svoje svinjče, pile, sir, kajmak. Ništa ne tretiramo niti koristimo bilo kakve hemijske preparate i sve što jedemo je zdravo. Želio sam da djeca odrastaju u uslovima u kojima sam i ja i ispunio sam ovaj san”, naglašava Milan.

Za tehničara drumskog saobraćaja ne postoje prepreke koje ne može da savlada da bi stigao do cilja – a to je proširenje farme i stočnog fonda u čemu ima podršku porodice.