Dodik je bitan Putinu. Putin želi da se što krvavije poubijamo da bi Zapad skrenuo pogled s Ukrajine

Prošao je još jedan 5. oktobar. A 5. oktobar 2000. godine bio je dan u kojem su mnogi ne samo u Srbiji, nego prije svega i u najbližem okruženju, a naročito u Bosni i Hercegovini, pomislili da je svojevrsni Dan D za region.

Dan u kojem će naš istočni susjed raskrstiti s avetima prošlosti, snagama koje su na krilima nacionalizma godinama širom bivše Jugoslavije znale samo za progone, nasilje i smrt.

Pad Miloševića

Pad režima Slobodana Miloševića, međutim, nije donio ono što smo svi očekivali.

Više od dvije decenije kasnije čini se kao da se malo toga promijenilo – ratnohuškačka politika i dalje dominira, a incident, kakav je bio nedavni teroristički napad na Kosovu, samo potvrđuje da ima još onih koji bi granice pisali krvlju i oružjem.

“Mnogo toga se promijenilo, nažalost, ne nabolje”, kaže za Raport Nenad Čanak, jedan od heroja 5. oktobra, kada je demokratska opozicija Srbije na ulici potvrdila pobjedu na izborima koju Miloševićev režim, međutim, nije priznavao… 

“Očekivao sam, naravno, da će Srbija najkasnije 2010. biti u Evropskoj uniji. To se nije desilo. Očekivao sam da će se napraviti jasan rez i raskid sa prošlošću. To se nije desilo.

Očekivao sam da će se kazniti svi oni koji su činili zločine, ne samo ratne, tokom devedesetih. To se nije desilo. Tako da to su stvari koje su za mene razočarenje”, kaže istaknuti vojvođanski političar.

Dodaje da se razgolitila činjenica da u Srbiji u ovom trenutku ne postoji izgrađena proevropska opcija koja je ranije bila duboko utemeljna.

“Samim tim, na tome mora mnogo ozbiljnije da se radi. Mi smo mnoge stvari shvatali zdravo za gotovo prije 23 godine.

Otprilike, čim sklonimo Miloševića, sve će krenuti samo od sebe nabolje. To jednostavno nije tačno i mnogo toga mora da se uradi”, kaže Čanak.

Potom smo se “prebacili” na ono najaktuelnije – Kosovo – odnosno napad naoružane grupe na tamošnju policiju, što je završilo s nekoliko ljudskih žrtava.

Pitali smo Čanka misli li da bi predsjednik Aleksandar Vučić zaista “poslao vojsku Srbije na Kosovo”, što je srbijanski ministar odbrane rekao da će uraditi “ako Vučić, kao vrhovni komandat, to naredi”.

“Vučić je predsjednik Srbije i vrhovni komandant vojske u ratu. A pošto nije ratno stanje, on nije vrhovni komandant, počnimo od toga.

Ali, recimo, čak i da jeste, iskreno sumnjam da bi se usudio da izda neku takvu naredbu jer je potpuno jasno šta bi uslijedilo u iduća 24 sata. To smo već vidjeli 1999. godine i mislim da to niko ne bi ponavljao”, smatra Čanak. 

Slijedi pranje mozga

A da li će Vučić u jednom trenutku priznati Kosovo?

“Što se tiče priznanja Kosova, u Srbiij niko nikad neće priznati da je priznao Kosovo. Znači, priznati hoće, ali priznati da ga je priznao neće. Nešto slično je već sada na djelu. 

I sada nas čeka jedan period pranja mozga kompletne populacije u Srbiji, kako mi u stvari čuvamo naš ponos, čast, interes… A, u stvari, morat će jako da se pere od ovog neuspjelog pokušaja ideje, rimejka, balvan revolucije iz 1990. i 1991. u Hrvatskoj.

Veliki je pritisak međunarodne zajednice. Prijeti se sankcijama, sada će morati da se naprave ozbiljni ustupci koji će morati da se prikriju”, mišljenja je Čanak.

Kaže da je i sada na djelu prikrivanje, odnosno skretanje pažnje javnosti u Srbiji na druge stvari od stvarnih problema.

“To je pitanje tehnike koju je usavršio Slobodan Milošević. Svaki problem koji nije mogao da riješi, on je rješavao tako što ga pokrije još većim problemom koji on sam kreira. To je cijela priča.

Imate situaciju da ne uspije pokušaj nekakve neobalvan revolucije na Kosovu, a onda se prebacuje težište na to da su ranjene Srbe mafijaški likvidirali”, kaže Čanak.

U tom svjetlu tumači privođenje u policiju, pa ekspresno puštanje na slobodu, neformalnog šefa kosovskih Srba Milana Radoičića koji je prethodno priznao da je organizovao akciju na Kosovu.

Igrokaz za naivne

“To je čisti igrokaz za naivne. Vi privedete nekoga za, ako je Kosovo Srbija, oružanu pobunu na dijelu teritorije Srbije. A ako nije, onda je učestovao u pokušaju destabilizaciju druge države.

U oba slučaja, ne može biti pušten iz pritvora, zbog toga što je, Bože moj, samo imao nelegalno oružje. O čemu pričamo? To su priče za malu djecu”, smatra Čanak.

Dodaje da je pažnja kojom će se pratiti Radoičićeva sudbina biti test odlučnosti međunarodne zajednice, a taj test je upravo zamislio Vučićev režim.

“Mislim da međunarodna zajednica neće to tako lako pustiti i da će se o tome jako voditi računa. Radoičić je vrlo nezgodan svjedok, jer zna ko mu je to naredio i šta mu je rečeno da uradi”, objašnjava Čanak.

Kad je u pitanju BiH, ovaj dokazani prijatelj naše države zasad nije preveliki optimista da će se stvari normalizirati u skorijem periodu.

“Čitava priča oko sjeveroistočne Bosne se kreće oko Milorada Dodika koji neće da pruži ruku komšijama jer su druge nacije, a hoće da uvede u škole u Republici Srpskoj mađarski jezik. To su potpune budalaštine.

Prvo neka uvede engleski jezik i neka uvede nešto što bi se zvalo zavičajna historija, gdje bi se učilo o historiji BiH, a onda da pričamo dalje.

Karadžićeve riječi

Taj stalni pokušaj da na riječima Radovana Karadžića “mi sa njima više ne možemo živjeti”, pravi neku svoju budućnost, a istovremeno je sebi napravio odstupnicu u Beogradu i Petrovgradu, Sankt Peterburgu, to je samo za zamazivanje očiju sirotinji.

Potpuno je jasno da će, kada za to dođe vrijeme, pobjeći glavom bez obzira”, smatra Čanak.

Stalne Dodikove prijetnje o referendumu i otcjepljenju RS smatra besmislicama.

“Ma kakvi, nema tu priče. On je kukavica, jer da nije ne bi se stalno pribijao Putinu (Vladimir Putin, predsjednik Rusije, op. a.) uz skute i pokušavao da se predstavi kao nekakav reprezent ruske imperijalne sile na Balkanu.

Onog momenta kad Putin padne s političke scene, a stvar je u toku, uopće ne znam šta će on više da radi, gdje će da pobjegne”, kaže Čanak.

Međutim, Čanak je potcjenjuje značaj predsjednika RS za Putina.

Može napraviti štetu

“On je njima izuzetno važan, ali ne zato što može nešto da uradi, već što može da napravi veliku štetu.

Svaki požar na Balkanu, od rata na Kosovu, koji smo imali priliku da vidimo kako pokušava sa se napravi, preko rata u BiH, a to ćemo tek da vidimo kako će pokušati da se napravi, odvratilo bi pažnju međunarodne zajednice od Ukrajine.

To je čitava priča. To je suština prosrpskog, propravoslavnog narativa iz Kremlja.

To je, u stvari, čisto povlačenje za nos ljudi s ovih prostora, da se, po mogućnosti, što krvavije poubijaju da bi Zapad skrenuo pogled s Ukrajine”, naglašava Čanak.

Kako parirati takvoj politici, šta bi preporučio političarima iz BiH, pogotovo iz Federacije, da rade?

“Bitno je, prije svega, da usprave kičmu i suprotstave svakom nacionalizmu i izolacionizmu. Bosna ne može biti drugačija nego građanska država svih svojih građana.

Svaki drugi pristup Bosni vodi u pokušaj raspada koji, opet, na kraju neće uspjeti, ali bi svi građani, svih nacionalnosti, podnijeli velike žrtve.

I to je ono za šta su odgovorni političari u Federaciji, naročito neosuđujući na potpuno jasan način anticivilizacijske i antipatriotske istupe Dodika”, kaže Čanak.

Razgovor za Raport Čanak je završio riječima: 

“Živjeli! Sve za Bosnu, Bosnu ni za šta”.

Do kada će Vučić vladati Srbijom?

U jednom trenutku Vučić će sigurno izgubiti vlast, ali ja ne znam samo kad će taj trenutak doći, kaže Čanak.

“Ne mislim da će se desiti iduće godine, to jeste sad na izborima. Mislim da će njegova vlast biti okrnjena, ali neće biti izgubljena.

Mislim da će prava borba biti 2027. godine”, smatra Čanak.