Zašto moćni izraelski Iron Dome nije izdržao?

Za Izrael se smatra da ima najbolju protuzračnu odbranu na svijetu, posebno razvijenu za odbranu od svih vrsta raketa i projektila. Na samom vrhu je proturaketni sistem Arrow 3 (nedavno ga je kupila Njemačka), namijenjen obaranju balističkih projektila velikog dometa. Iza njega je sistem David’s Sling za obaranje balističkih projektila srednjeg dometa, krstarećih projektila i velikih bespilotnih letjelica. Za odbranu od raketa malog i vrlo malog dometa Izrael se oslanja na raketni sistem Iron Dome.

Iron Dome je razvijen u prvom desetljeću ovog stoljeća te je postao operativan 2011. godine. Od tada pa sve do subote (7. oktobra) branio je izraelska naselja s efikasnošću od 85 do 90 posto. Toliko je bio učinkovit da su Izraelci prestali odlaziti u skloništa, vjerujući da će ih željezna kupola odbraniti od raketnih napada iz Gaze ili s juga Libanona. Međutim, u subotu je željezna kupola popustila. Zašto?

Dva projektila na svaki otkriveni cilj

Haubica sistema Iron Dome sastoji se od radara za otkrivanje i praćenje ciljeva, zapovjednog mjesta i lansera. Radar je najsavremeniji AESA tipa EL/M-2084 i proizvod je kompanije ELTA Systems. Krajnji domet motrenja mu je 256 nautičkih milja (474 km) za ciljeve kao što su borbeni avioni. Unutar sistema Iron Dome radar se koristi za rano otkrivanje raketa, topničkih i minobacačkih granata, praćenje putanje njihovog leta i navođenje projektila na njih. Raketu promjera 122 milimetra otkriva na udaljenosti od oko 70 kilometara.

Podaci s radara prenose se u Battle Management & Weapon Control zapovjedno mjesto. Ono je prepuno vrlo moćnih kompjutera koji u realnom vremenu obrađuju radarsku sliku i procjenjuju putanju leta otkrivenih ciljeva. Ako proračuni pokažu da će raketa pasti na nenaseljeno područje, sistem ne djeluje. Odnosno, djeluje samo protiv prijetnji naseljima, vojnim položajima, aerodromima  i drugim važnim objektima.

Battle Management & Weapon Control zapovjedno mjesto nadzire tri do četiri lansera u kojima se nalaze vođeni projektili presretači Tamir. Svaki lanser može primiti do 20 projektila, što znači da svaka haubica ima od 60 do 80 projektila spremnih za lansiranje. Do subote je izraelska vojska koristila princip da na svaki otkriveni cilj lansira dva projektila kako bi osigurala njegovo uništenje. I tu je nastao problem.

Hamas ispalio hiljade raketa u kratkom vremenu

Naime, izraelska vojska ima 10 haubica Iron Dome. Da je svih deset haubica imalo po četiri lansera, to bi značilo da su u trenutku početka napada imale na raspolaganju 800 projektila Tamir. Međutim, najmanje jedna haubica okrenuta je prema južnom Libanonu kako bi branila sjever Izraela, a vjerovatno je jedna i na Golanskoj visoravni. Hamas tvrdi da je u prvom valu napada lansirao više od 5.000 raketa. Izraelska vojska prvo je objavila da je lansirano oko 2.500 raketa, no potom su taj broj povećali na oko 3.500.

Čak i da su izraelski zapovjednici odustali od principa dva projektila Tamir na jedan cilj te da je svih 10 haubica Iron Dome bilo u dometu (Tamir ima domet do 70 km) da uništava rakete lansirane iz Gaze i da je svaki Tamir pogodio svoj cilj, oko 2.500 raketa lansiranih iz Gaze nije moglo biti oboreno. Hamas je do sada nikad viđenom masovnošću jednostavno “pregazio” Iron Dome. To nije ni greška ni nedostatak samog sistema. To je greška političara koji nisu odvojili više novca za kupnju Iron Domea, vjerujući da je 10 haubica dovoljno. I bilo je do subote.

Stiže Iron Beame

Izrael je bio itekako svjestan da Iron Dome ima i velike nedostatke. Najveći je cijena projektila Tamir za koju izraelsko ministarstvo odbrane tvrdi da je 50 hiljada dolara po komadu. To znači da je trošak svakog obaranja raketa od minimalno 50 hiljada dolara, ako se koristi samo jedan projektil, pa do čak 100 hiljada dolara ako se koriste dva.

Drugi problem, koji je doveo do probijanja odbrane, jest ograničena količina projektila u lanserima. Izraelska vojska je puno puta upozoravala da bi ovakav masovni napad premašio kapacitete Iron Domea, no političari nisu vjerovali da će do njega doći. Zapravo se više strahovalo da bi takav napad mogao doći iz pravca juga Libanona nego iz Gaze.

Taj se problem može riješiti ili dodavanjem novih lansera s vrlo skupim Tamirima ili revolucionarno novim pristupom. A taj je Iron Beam. Ovaj sistem umjesto vođenih projektila koristi lasersku zraku snage veće od 100 kW. Zahvaljujući njoj trošak obaranja će s 50 do 100 hiljada pasti na nekoliko dolara.

Jedini je problem što je Iron Beam još uvijek u razvoju. Bivši izraelski premijer Naftali Benet (Bennett) je u februaru 2022. najavio prvi operativni sistem za godinu dana. Međutim, kompanija Rafael Advanced Defense Systems objavila je da će razvoj biti gotov krajem 2024. ili tijekom 2025. godine. S obzirom na posljedice raketnog udara iz Gaze, za očekivati je da će Rafael ubrzati razvoj te će sistem biti operativan već 2024. godine, piše Index.hr.