Plate padaju, a cijene stanovanja nikad veće, sve nezadovoljniji i radnici iz BiH u Njemačkoj

Njemačka je u ogromnoj krizi i to više nije nikakva novost. Ovdašnji radnici odreda, kako dođu kući, govore o problemima koji su zahvatili najjaču ekonomiju Evrope.

Industrije koje su nekad rasle i bile pokretač svjetskih procesa, danas su u procesu usporavanja, da ne kažemo slobodnog pada.

Važan sastanak

Građevinska industrija jedna je od najpogođenijih. Visoke kamate na kredite, drastično poskupljenje građevnog materijala, nedostatak kvalitetne radne snage doveli su do toga da je izgradnja stambenih zgrada, kuća, poslovnih centara dobrano usporila.

Stoga je ovih dana iznesen novi plan da se ubrza stanogradnja, a njemački kancelar Olaf Scholz je u okviru sastanka s predstavnicima građevinske industrije, prodavača nekretnina i stambenih udruženja istaknuo kako je podizanje kamate Evropske centralne banke, koje on pozdravlja jer je donekle suzbilo inflaciju, naštetilo građevinskom biznisu. Njegov plan je do 2027. pomoći stanogradnji s više od 45 milijardi eura. Koliko se Njemačka ozbiljno zauzela za to, potvrđuje i činjenica da je ministrica gradnje Klara Geywitz istakla kako će svih 14 tačaka za poticanje stanogradnje polučiti uspjeh, a u njima su iznesene brojne olakšice kako bi se potaknulo građevinski biznis da krene naprijed. Cilj je da se s 200 hiljada stanova godišnje, koliko se sada otprilike gradi, taj broj udvostruči. Sve što Vlada Njemačke najavljuje, pozdravljaju i predstavnici građevinske industrije.

“Mi smo postigli određene rezultate na ovom sastanku, poput smanjenja kriterija kod energetske učinkovitosti. No, mnogo još treba biti učinjeno, posebno u uklanjanju nepotrebnih propisa na općinskoj razini koji poskupljuju i otežavaju stanogradnju”, kazao je Dirk Salewski, prvi čovjek Udruženja preduduzeća u sektoru stanogradnje, koji je potvrdio da je i u Njemačkoj boljka dosadna birokracija.

U većim gradovima, poput Münchena ili Frankfurta, praktički je nemoguće doći do stana, a onaj kome to pođe za rukom, bez režija će stan od, na primjer, 30 kvadrata, platiti i 1000 eura. Jedan preduzetnik iz središnje Bosne s kojim je ekipa Večernjeg lista razgovarala, a odakle je veliki broj radnika otišao upravo u Njemačku, kaže da vani ne teku med i mlijeko.

“Plate su pale, a cijene stanova su “eksplodirale”. Poznajem neke ljude koji su razmišljali o kupovini kuće u Njemačkoj, toliko se “uvaliti” u kredit samo kako bi lakše preživljavali. Međutim, činjenica je i da najam sada pada, što su mi potvrdili bivši radnici, a znate, ako se to naglo počne događati da je to jasan znak početka teže recesije – kaže nam i podsjeća na pucanje balona 2009. godine, kad je svijet utonuo u recesiju, a poslovi doslovno nestajali. Iako se taj trend donekle promijenio, najlošiji stambeni prostor plata se po 800 eura u nekim ekonomski jačim sredinama.

“Možete naći neki grad na periferiji i dobiti stan ili sobu za nikakav iznos, međutim, tu će vam se nuditi i loši poslovi te još lošija primanja. Veći gradovi imaju veću ponudu i to su činjenice”, kazao je.

Očiti problemi

Otkriva i da ga bivši radnici zovu.

“Nadamo se da će nam država nešto ponuditi da možemo svojim radnicima dati što bolje uslove i neke bivše koji su nezadovoljni vratiti izvana. Jer mi volimo hvaliti strane zemlje, ali daleko je ta situacija od one nekadašnje. Preduzetnici s kojima sarađujemo iz Njemačke, Italije i Švicarske žale se kao i mi. Kod njih je i dalje standard viši i oni nisu u stalnoj krizi kao mi, ali su u očitim problemima”, zaključuje.