“Vaha godinama priča kako voli BiH, Pjanić igra radi novca, a igrači dolaze reda radi na okupljanje”

Jedan od rijetkih reprezentativaca Bosne i Hercegovine, bivših ili sadašnjih, koji ovih dana javno želi govoriti o stanju u bh. fudbalu je Sanel Jahić.

Reprezentacija BiH je u najgorem stanju od famoznog pisma kojeg su prije 15-ak godina potpisale naše tadašnje najveće zvijezde poput Emira Spahića, Sergeja Barbareza, Zlatana Bajramovića, Saše Papca, Mirsada Bešlije, Ivice Grlića ili Kenana Hasagića.

Tada su rekli da neće igrati dok vladajuća garnitura ljudi ne ode iz Saveza.

Čudna dešavanja

Sada su dešavanja unutar Saveza vrlo čudna, a rezultati nikad lošiji, ali niko se puno (da ne kažemo nikako) ne buni.

U razgovoru s Jahićem za početak smo se dotakli aktuelnih kvalifikacija koje i sam bivši reprezentativac “Zmajeva” naziva katastrofalnim.

“Što se tiče rezultata, oni su katastrofalni. Šta ćemo očekivati ako izgubimo od Luksemburga i Islanda? Kvalifikacije smatram katastrofalnim i neuspješnim.

Ekipa se podmladila, ali previše očekujemo od nje. Imamo dobrih igrača, ali kao ekipa smo vrlo prosječna što smo i pokazali. Razočaran sam kao građanin i navijač i igrač koji je igrao za reprezentaciju.

Šta treba dalje, ne znam. Kad se bude Džeko oprostio, ne vidim svijetlu tačku.

Realno, gore uvijek može, ali mi smo dotakli dno. Doživjeli smo potpuni krah. Mi smo ipak neka reprezentacija koja ima dosta navijača. Imali smo uvijek dobrih igrača.

Ne kažem da se trebamo uvijek plasirati na veliko takmičenje, ali barem se trebamo boriti za to mjesto. Mi smo sad došli u situaciju da se više ne možemo ni boriti. Slijedi nam baraž. Neka nam je tamo Bog na pomoći”, priča nam Jahić.

“Mi smo igrali srcem, a ovi dana dolaze reda radi”

Zanimalo nas je njegovo mišljenje koje su osnovne razlike između ove sad reprezentacije i one njegove generacije u kojoj je igrao od 2008. i 2012. godine.

“Ja sam igrao za reprezentaciju gdje je bio neki duh unutar ekipe. Imali smo selektora koji je uvijek bio tu za nas. Igrali smo srcem.

Ginuli smo jedan za drugog. Ne kažem da smo uvijek igrali dobro, ali igrali smo srcem. Jedina mana nam je što smo dva puta igrali baraž s Portugalom”, prisjetio se 41-godišnji Jahić.

Za pojedince iz današnje generacije ima osjećaj da na okupljanja dođu ‘reda radi’.

“Kad gledam jednog Krunića kako igra u Milanu i kako igra u našoj reprezentaciji, to je velika razlika. On igra prvu postavu u Milanu, to nije mala stvar, nije to lako izboriti.

On treba biti nosilac ekipe. Ne treba previše očekivati od jednog Pjanića koji je otišao u ligu UAE zbog novca, to se zna. Nivo igre u toj ligi je amaterski. On je dao puno za BiH, ali u ovom trenutku ne može dati koliko mi možda očekujemo”, tvrdi Jahić.

Sistem igre vidi kao jedan od problema.

“Mi stalno mijenjamo selektora. Igramo neki sistem sa tri igrača pozadi. Kako ćemo mi igrati taj sistem kad nam se ne zna koji je štoper sporiji od sporijeg.

Igramo neki otvoreni fudbal i posjed, ali mi to ne možemo igrati, posebno ne protiv Portugala. Ne možemo im parirati u tome. Mi moramo igrati drugačije protiv različitih protivnika.”

O slučaju Ahmedhodžić:

“Zašto on nije došao, ja to ne znam, ali ako je klub poslao izvještaj da je povrijeđen i da mora sanirati povredu… Što se mene tiče, nije bilo onda ni bilo potrebe da dolazi.

Što će dolaziti? Da ga pregleda naš doktor? Kao da u Engleskoj nisu sposobni za to. Poslali su i dokumentaciju.

Možda ja griješim… To je dijete koje je moglo igrati za Švedsku, ali odabralo je našu reprezentaciju. Šteta da izgubilo takvog igrača. To je naš najbolji igrač uz Džeku”, smatra Jahić.

“Sad što je igrao protiv Tottenhama, to je već drugo. Imao je 15 dana da sanira povredu”, dodao je.

“Ko nama bira igrače?”

Jahić ide i korak dalje pa se osvrće i na izbor igrača koje koristimo.

“Najlakše je zamijeniti selektora i reći da je on kriv. Treba gledati sistem unutar Saveza. Ko dovodi te igrače?

Da li selektor bira igrače ili neko urgira? Naprimjer Saničanin, to je dobar igrač, nema šta. Ali,
on u Partizanu nije igrao godinu, a kod nas je igrao prvu postavu.

Ove dvije-tri utakmice je igrao jako loše. Svaki selektor gura isti sistem igre. Ja treniram djecu, ali ako vidim sistem koji ne funkcioniše, gledam da ga promijenim. Možda mi imamo tip igrača kojima ne odgovara ovaj sistem.

Kad vidim Kodrin spisak, meni nije jasno kako oni to biraju.

Ovaj mali Dedić je veliki potencijal, a mi nemamo dubinu. Što ga ne probaju po desnom krilu, on je jedini koji može da probija. Imamo igrača, ali ne znam šta se dešava.

Meni je žao da se ovo dešava. Kad vidim ko sve može da se plasira na EP, smatram da smo doživjeli fijasko”.

Hoće li neko preuzeti odgovornost za katastrofalne rezultate?

“Kakva je situacija u Savezu, ja u to ne ulazim. Misimović daje neke izjave, on ima pravo da kaže šta hoće… Ali, treba neko da preuzme odgovornost.

To je grupni rad – igrači, selektor, predsjednik, sportski direktor, izvršni odbor…”.

“Vaha 10 godina priča da voli BiH – pa dođi”

Dotakao se i mogućeg dolaska Vahida Halilhodžića.

“On 10 godina priča da voli Bosnu. Pa dođi, preuzmi reprezentaciju. Šta će Vico ići – da priča s njim? Da mu daje neke savjete? Koje savjete da daš u ovom trenutku?

Najbolje da dođeš kao iskusan trener, iskusan selektor. Ako smatra da ima neki prijedlog, najbolje neka dođe. Ako će davati savjete, neće uroditi plodom. Opet će oni raditi kako njima odgovara”, priča Jahić.

Jahić danas trenira mlađe kategorije svog Željezničara pa je još uvijek dobro upućen u dešavanja unutar Premijer lige.

Smatra da je liga vrlo zanimljiva ove sezone ali da je Zrinjski i dalje favorit broj 1 za titulu.

“Za Zrinjski se znalo da će doživjeti pad zbog velikog broja utakmica. Ipak, opet smatram da je Zrinjski favorit.

Opet će se oni uključiti u vrh, jer imaju dva meča manje. Možda su im se igrači i zasitili malo naše lige. Skoncentrisani su više na evropske mečeve. Cilj im je da se prodaju, što je i normalno. To svaki igrač želi.

Gore prije nego 20 godina

Što se tiče Sarajeva, ima kvalitetnu ekipu, ali i oni igraju toplo-hladno. Vidjeli smo to u Gabeli nedavno. Što se tiče Želje, smatram da igra lijep i atraktivan fudbal, a to što su izgubili ove dvije utakmice, to je fudal…

Smatram ipak da se Željo može boriti za prva tri mjesta. Borac ne bih komentarisao, tu se sve zna. Ja ipak mislim da je Zrinjski i dalje glavni favorit, posebno ako ispadne iz Konferencijske lige.

Oni će pokušati da se dokopaju tog drugog mjesta i proljeća u Konferencijskoj ligi, ali to će po meni biti nemoguće. Ne treba zaboraviti ni Široki, tu su i oni. Imaju solidnu ekipu i dobrog trenera”, kaže Jahić.

Posebno nam je ‘zaparalo’ uši što je Jahić rekao da ne bi želio komentarisati Borac kazavši samo kako se tu ‘sve zna’. Naravno, svakome ko i opovršno prati bh. fudbal jasno je na šta misli, ali ušli smo u malo detaljniju analizu.

“To treba dići na jedan viši nivo u smislu da se javnost malo uključi. Ne znam da li se nešto može preko UEFA-e napraviti.

Ovo je sramota. Ovo je gore nego prije 20 godina. Najgore je što Borac ima dobru ekipu, a suđenje je 100 posto za njih. Neću ja da komentarišem.

Nije niko slijep. Previše se politika uplela u fudbal. Meni je žao. Ako imaš dobro suđenje, imaš dobar fudbal. Hvala Bogu da nam dolazi VAR, ali kod nas se nikad ne zna ni s VAR-om”, priča Jahić.

Čuvao Ronalda

I na kraju – neizbježna tema kada se spomene ime Sanela Jahića. To je fudbaler koji je 2009. i 2011. godine čuvao velikog Cristiana Ronalda i to dok je ovaj bio na vrhuncu karijere.

Bilo je to u mečevima baraža za odlazak na Mundijal u Južnoj Africi i Euro u Ukrajinu i Poljsku.

“Za mene je vrhunac čuvati takvog igrača. I dalje igra u vrhunskoj formi. To je lijepo sjećanje. Nadam se da BiH može pobijediti sljedeći mjesec, ali teško

Jedina prednost nam je što će oni već biti na Evropskom, pa će doći s drugom ekipom. Ali i to je nezgodno jer će se ta druga ekipa htjeti dokazati”, kaže Jahić.

Za Zmajeve Jahić je upisao 23 utakmice. Osim Ronalda, imao je priliku čuvati i brojne druge velikane evropskog i svjetskog fudbala, a u prvom redu Neymara i Ronaldinha protiv kojih je naš državni tim igrao u februaru 2012. godine u St. Gallenu.