Bh. porodica u Švicarskoj odbija socijalnu pomoć: Strah od deportacije

Enis T. ima 23 godine i, poput mnogih njegovih prijatelja, živi sa roditeljima. Ali, njegov svakodnevni život je potpuno drugačiji od života njegovih švicarskih vršnjaka.

Naime, i dok se njegovi vršnjaci provode i izlaze, Enis živi skromno i nastoji da uštedi što više može. Zajedno sa bratom Ademom, on izdržava roditelje Esada (58) i Sabinu (53).

– Uživam u životu na svoj način, i to sa onim šta mogu sebi da priuštim. Automobil mi služi da me odveze od tačke A do tačke B i to je za mene dovoljno. U suprotnom, ostajem kod kuće. Odmor u nekom ljetovalištu mi sada nije neophodan, nadoknadiću sve to jednog dana, kaže Enis.

Enis ima dobar posao kao CNC tehničar, a ide i na druge obuke. I njegov otac Esad je ponovo počeo da radi kao vozač, istina privremeno. Ipak, cijela porodica je ovisna o pomoći dvojice sinova. Enis kaže da rijetko kada potroši više od pet franaka na obrok na poslu, a novu odjeću kupi s vremena na vrijeme.

Porodica T., porijeklom iz Bosne i Hercegovine, je jedna od rijetkih koja je pristala da za švicarske medije govori o tome kako se snalaze bez socijalne pomoći, uprkos teškoj finansijskoj situaciji. I dok porodica želi da ostane anonimna, sin Enis objašnjava zašto uporno odbijaju socijalnu pomoć.

Naime, promjenama zakona iz 2019. godine, stranci koji su “konstantno ili duži period ovisni o socijalnoj pomoći mogu biti izbačeni iz zemlje”. Riječ je o izmjenama koje omogućavaju vlastima da dozvolu C (dozvola trajnog boravka) preinače u dozvolu B. Naime, dozvola B se obnavlja svake godine. To znači da te osobe mogu biti izbačene iz zemlje relativno brzo, bez obzira koliko vremena su proveli u Švajcarskoj.

Kada je riječ o bh. porodici, tri člana porodice imaju dozvolu B: majka, otac i Adem. Jedino Enis, koji je rođen u Švicarskoj, je u međuvremenu dobio pasoš. Ferid, treći sin, izbačen je prije tri godine iz Švicarske. Porodica i dalje ne zna zašto je Ferid morao da napusti zemlju.

Porodica je iz Bosne i Hercegovine došla 1997. i 1998. godine. Prvo je došao otac, a zatim i majka sa Ademom i Feridom. Prvo su dobili izbjeglički status, koji im je 2000. godine bio ugrožen jer su vlast vjerovale da je u BiH sigurno te da se mogu vratiti. Ali, Esad je patio od PTSP i porodica je dobila B dozvolu. Međutim, Esad nikada nije imao siguran posao, što i jeste najveći problem. Ipak, uz Enisovu i Ademovu pomoć, porodica i dalje preživljava bez socijalne pomoći. Štaviše, čak izdržavaju i Ferida, koji u BiH ne može da pronađe posao. Ipak, Enis se ne žali, kaže da će biti dobro sve dok su zajedno, prenose Nezavisne novine.