Mjesto koje je Aci Pejoviću promijenilo život iz korijena: Svetinja mu pomogla da sačuva porodicu

Aco Pejović je ponosan otac tri kćerke, koje je dobio u braku sa suprugom Biljanom, za koju ne krije da je stub njihove porodice.

Njegove četiri dame su mu životni pokretač, a naslkednicama se trudio da usadi prave vrijednosti.

Prave vrijednosti

– Vjera ti pomogne da porodicu sačuvaš, trudio sam se da porodicu i klince uvedem u priču da znaju šta su prave vrednosti a šta nisu. Trudim se da idem svake godine na Hilandar, to je srpski hadžiluk, vidim da mnogo mladih ljudi odlazi na Svetu Goru. Gore treba otići zato što tih 4-5 dana koliko se ostane, čovjek sam sebe preispita, ja bar sebe, ali znam i moji prijatelji i kumovi. 

To je meni neki ventil koji niko ne može da mi pruži, ni skijanje koje volim jako, ne može to da mi nadomjesti. Ne postoji nikakav odmor koji može da mi odmori glavu kao što mogu gore da se odmorim – objasnio je Aco koji tvrdi da mu je prvi boravak u Hilandaru promijenio život.

– Tada sam doživio nešto što nikada do tada nisam, a to je duhovni mir, kao i svu ljepotu vjere u kojoj sam našao utjehu i oslonac. Ove godine šest dana proveo sam na Svetoj Gori sa prijateljima, fudbalerom Goranom Bunjevčevićem, političarom Vladom Zagrađaninom i predsjednikom Košarkaškog kluba Partizan Predragom Sašom Danilovićem. Želio sam da i oni osjete taj spokoj jer je meni nakon povratka sve u životu krenulo kako treba.

Obišli smo metoh manastira Hilandar koji se zove Milo Arsenica i nalazi se u gradu luci Jerisos od koje se kreće ka Hilandaru. Poslije toga otišli smo brodom do luke Jovanica gdje nas je čekao kombi koji nas je odvezao do manastira. 

Tog dana bila je proslava Svetog Vasilija Ostroškog pa smo do tri sata ujutro prisustvovali bdeniju. To je nešto posebno jer sam šest sati proveo sam sa sobom slušajući molitvu, a zbog pojanja monaha osjećao sam se kao da pripadam nekom drugom vremenu. U tim trenucima prolazio mi je cijeli život kroz glavu – rekao je tada Pejović.

Životna drama

Podsjetimo, prije osam godina, popularni pjevač, doživio je pravu životnu dramu, kada je njegovoj supruzi Biljani, iznenada pozlilo tokom predavanja na Fakultetu, a onda je uslijedila i borba za život.

– Ona nije imala nikakvih zdravstvenih problema, bila je potpuno zdrava. Nije ni znala da ima te dve aneurizme na očnim aortama urođene. Tri dana je boljela glava, ali ništa nešto neuobičajeno. Taj dan sam je zvao na telefon i nije mi se javljala. 

U jednom momentu, zove me Andrija Milošević i kaže javi se, Biljani je pozlilo. Pala je u amfiteatru pred studentima dok je držala predavanje i krenula joj je pjena na usta. Odvezli su je u Hitnu i to iščekivanje je strašno. Svakih 20 minuta iznose po jedno tijelo u crnim kesama, nekog čiji se život ugasio. Kroz glavu mi je tada prolazilo, da će i meni saopštiti loše vijesti. 

Zvao sam prijatelje koji su doktori i profesori, ali u tom trenutku ko za inat nekako se namjesti, da se niko ne javi. U jednom momentu, dobio sam mog prijatelja doktora Zorana Remetića i on je odmah došao. Jedna mlada doktorica, koja je djelovala neiskusno, zbog toga joj i ne zamjeram, rekla je da bi je trebalo ostaviti, kako bi ona do ujutru pratila njeno stanje, što bi bilo sigurna kobno po Biljanu. 

Zoki moj dobri, mi je namignuo i rekao, da bi on želio da je prebace na neurohirurgiju. Tako je i bilo, pozvao je mog sada već velikog prijatelja i brata, kome sam beskrajno zahvalan, profesora Gorana Tasića. Oko ponoći, on je odmah došao, pregledao i krenuo da je vodi na operaciju. Pozvao je moju djecu da je vide, jer je to možda posljednji put. Šest i po sati je trajala operacija. Prvo su radili sa jedne strane, pa poslije sa druge – prisjeća se Aco Pejović u emisiji “Preživeli“ na televiziji K1, najtežeg perioda u životu i kaže, da su pored prijatelja, komšija i porodice uz njega sve vrijeme bile i kolege sa estrade, koji su mu davali bezrezervnu podršku.