Prof. dr. Salih Fočo: U bolesnim društvima nasilje je normalno stanje

U društvenim naukama poznata je činjenica da ne postoji samo bolestan pojedinac, već da postoje i bolesna, anomijska, društva, kaže za “Avaz” profesor Filozofskog fakulteta UNSA Salih Fočo. Komentirajući posljednji snimak nasilja nad štićenicima Zavoda u Pazariću, kojeg je danas objavila Al Jazeera, on ističe da se za bh društvo s razlogom može reći da je bolesno.

– To nije potrebno posebno dokazivati. Ako bi iole upućenog građanina pitali u kakvom društvu živi odgovor bi bio – bolesnom. Ta bolest traje desetljećima, od rasturanja zajedničke države, stanja rata i stanja ni rata ni mira, pa sve do danas. Oboljeno je od nacionalizma svakojake vrste, od kolektivizma i njegove nadmoći nad pojedincem i njegovim potrebama, od privatizacijskih reformi koje su bile samo drugi izraz za pljačku radničke i narodne imovine i prirodnih dobara, od obećanja političkih stranaka i njihovog grabljenja onog što je od socijalizma ostalo i što se moglo prigrabiti i prisvojiti pod okriljem političke ideje u ime nacije i naroda, od razrušene porodice koja je ratom rasturena i devastirana i u vrijednosnom smislu i u smislu svrhe i njenog cilja u novim društvenim uvjetima, od reformi bez cilja i kraja, od obećanja pred izbore i nadanja koja nikako da se materijaliziraju, od međunarodnog posredovanja i mešetarenja sudbinom i države i naroda, od evropskog uslovljavanja i postavljanja novih zahtjeva, do neutralizacije moći i uloge samih građana – kaže profesor Fočo za portal “Avaza”.

Radi boljeg razumjevanja bolesnih društava čitaoce koji izvore traže i koriste samo preko googlea i njegovih informacija, podsjeća na par naučnih izvora – djela Ericha Froma „Zdravo društvo“ i „Anatomija ljudske destruktivnosti“, te djelo Gustava Lebona „Psihologija Gomile“ , čija analiza može biti primjenjena i na bosanskohercegovačko društvo i nejaku državu.

Stanje zamrznutog konflikta

– Srušen je jedan model i sistem vlasti, srušen je vrijednosni sistem na kome je on bio izgrađen i na osnovu koga je funkcionirao. Novi društveni sistem nazvan demokracijom nije još uvijek izgrađen i ne nazire mu se ni kraj, ni cilj, ni konačni ishod. Umjesto promjena politički akteri zadržavaju stanje na nivou zamrznutog konflikta i bavljenja prošlošću bez osmišljavanja i nuđenja izlaza iz stanja apatije i beznađa koje je dominatno u društvenom, političkom i javnom prostoru. Glavni društveni akteri svoje djelovanje usmjeravaju u pravcu popravljanja prošlosti iz vizure sadašnjosti i time zapravo vješto manipuliraju masama. Ta manipulacija se ogleda u tobožnjoj brizi za nacionalne i narodne interese, za njihovu homogenizaciju i tradiciju za njihove ciljeve koji vode u prošlost nasuprot suočavanja sa sadašnjosti i otvaranja perspektive za budućnost i opstanak ljudi na svom prostoru i svojoj zemlji – ističe Fočo.

Dodaje da su društveni akteri ovladali ne samo političkom već općom društvenom sferom, a sve interese i potrebe podredili političkim ciljevima koji se, kako kaže, ogledaju u floskulama opstanka Republke Srpske i srpskog naroda, opstanka Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, opstanka Hrvata i njihove jednakopravnosti.

– Apstraktni ciljevi podrazumjevaju i nebulozne ideje koje postaju dominatne političke teme dugi niz godina i na kojima se vrši homogenizacija masa s ciljem zaustavljanja promjena koje su nužne i potrebne ne samo radi opstanka države već i radi zadovoljavanja drugih, izuzev poltičkih, potreba građana i naroda. Isti ti sljedbenici nacionalnih i nadnaravnih ideja i ciljeva odlaskom u druge zemlje mijenjaju sav svoj identitet za državljanstvo zemlje koja mu daje bolje uslove rada i života. Umjesto snažnih reformi koje bi rezultirale korijenitim promjenama jednog starog sistema drugim, demokratski politički akteri mase drže pokornim i neutralnim u promjenama stanja i odnosa koji su natureni kao dominantni i vladajući na društvenoj sceni. Svako opiranje sadašnjem stanju etiketira se kao izdaja narodnih i nacionalnih interesa, odstupanje od dominatne politike i interesa koji su iznad pojedinačnih u cilju opstanka kolektiviteta i neutralzaciji ideje promjena – kaže Fočo.

Velike promjene

Naglašava da su nužne značajne i velike promjene čiji intenzitet treba da prati i normativni sistem i teritorijalno uređenje i struktura vlasti i njene ovlasti.

– Pokušaj svake reforme u sadašnjim prilikama osuđen je na neuspjeh jer se već skoro 30 godina poziva na Dejtonski sporazum koji je sam po sebi u vremenu i prostoru postao prevaziđen. Pozivanje i vraćanje na Dejtonske postavke je u stvarnosti blokada promjena i zadržavanje sadašnjeg stanja u kome jedino profitiraju vladajuće političke elite, a narodi i građani postaju gubitnici i zatočenici politika podjela i nazatka, politika konflikta i straha, politka nepodnošenja i politika regresije umjesto progresije i demokratije – dodaje Fočo za “Avaz”.

U sveobuhvatnoj analizu stanja u BiH, on navodi da svemu značajno doprinosi i međunarodno posredovanje, koje je u suštini usmjereno na podržavanje snaga i aktera koji koče a ne žele promjenu i približavanje BiH evropskom prostoru.

– Novi vrijednosni sistem nije izgrađen i svakim danom svjedočimo mngobrojnim društvenim devijacijama i deformacijama, od ponašanja djece do različitih oblika kriminaliteta, nasilja, pa i zločina koji se dešavaju u društvu. Reakcije na takva događanja su najčeće histerična sa enormnom količinom empatije, ali bez ikakvih efekata koji bi značili promjenu stanja koje dovodi do takvih pojava.

Nekadašnje dominatne društvene vrijednosti kao što je istina, humanost, briga za potomstvo i odgoj danas su na vjetrometini društvene stvarnosti. Laž, naročito politička, prikazuje se kao vrlina, pljačka i krađa kao sposobnost elita, obrazovanje kao komercijalizacija, a odgoj kao privilegila. U takvom anomijskom društvu teško je biti zdrav pojedinac. Poštenje i humanost tretira se kao nesposobnost za snalaženje, humanizam se proglašava korupcijom, a odgoj kao privatna sfera gdje dominira formula brzog uspjeha i još bržeg bogaćenja. U tu uljuljkanu formulu upali su, ili su samo odbranili takve vrijednosti i religijski autoriteti, koji umjesto dobra promiču nerijetko političke i kolektivističke ideje naslonjene na prošlost i vladajuće političke ciljeve. Porodične vrijednosti su razrušene ponajviše ratom ali i nedostatkom vizije za novo vrijeme i nove porodične i društvene potrebe – ističe Fočo za “Avaz”.

Vrtlog vremena

Porodica je danas vrtlogu vremena, a nametnuto stanje deprimira pojedinca koji traži izlaz.

– Prevelika društvena i porodična materijalizacija postaje glavna društvena vrijednost. Zar se kao uobičajeni stereotip danas djeca ne vrednuju i ne mjere po markiranoj odjeći, telefonu koji imaju i po tipu vozila njihovih roditelja, po mjestu stanovanja itd. Humanizam je izostao na djelu, solidarnost najčešće izostaje, empatija postaje oblanda za bijeg od stvarnosti. Taj stereotip materijalizacije i nije samo dječije mjerilo već dominatno i porodično ali i društveno. Skromnost, radinost, humanost, društvena odgovornost skoro da su isčezli iz vokabulara, ali i razumjevanja kao vrline i individualne i društvene potrebe života ljudi u zajednici. Ako tome dodamo agoniju odgojnog i obrazovnog sistema, odsustvo autoriteta kao vrline i poštivanja i tradicije i znanja onda slika bolesti društva postaje jasnija i cjelovitija – kaže Fočo.

Reakcije na događaje, poput ovih u Gradačcu ili Pazariću, histerična su i bez mjere odgovornosti, uz medijski linč koji traje do trenutka zaborava.

– Pjesnički rečeno od svitanja do zaborava traje društveni događaj i akcije koje društvo poduzima da se stanje mijenja. Parcijalne reforme koje se poduzmu u stvarnosti poluče iznova negativne efekte, jer su neosmišljene i pod pritiskom donesene, što ne mijenja stanje na bolje već stvari i odnose cementira ili vraća u novu represiju. Reforme mogu uspjeti samo ako su dugoročne, osmišljene i sa jasnim ciljevima i rokovima. Društvene i vrijednosne reforme moraju biti sveobuhvatne i u svim sferama društva. Samo tako neće se pozitivni efekti potirati novim negativnim posljedicama koje reforme sobom nose kao produkt sukoba starog sa novim humanijim, demokratičnijim i naprednijim – zaključuje prof. dr. Salih Fočo za portal “Avaza”.

Avaz