Zašto je sigurnost saobraćaja u BiH loša i kako je popraviti

Nakon saobraćajne nesreće sa smrtnim posljedicama koja se u Sarajevu dogodila krajem maja 2023. godine, a koju je prouzrokovao vozač vozeći brzinom znatno većom od ograničenja, pod utjecajem alkohola i bez položenog vozačkog ispita, u domaćoj javnosti povela se rasprava o načinima kojim se može unaprijediti sigurnost svih učesnika/ca u saobraćaju.

Iako postoji zakonska regulativa koja ovu problematiku uređuje na svim nivoima u BiH, suština problema ogleda se u niskim i nedovoljno strogim kaznama i lošoj saradnji između nadležnih institucija koje odgovornost prebacuju s jednih na druge.

Za to vrijeme, nesreće u kojima učestvuju nesavjesni vozači bez vozačke dozvole i dalje se događaju, pišu Javna rasprava i Istinomjer.

Statistika u broju saobraćajnih prekršaja

Prema podacima Evropske komisije o sigurnosti na cestama, u državama Evropske unije tokom 2021. godine u saobraćajnim nesrećama stradale su u prosjeku 44 osobe na milion stanovnika/ca. U Bosni i Hercegovini te je iste godine stradalo 255 osoba, što je 72 osobe na milion stanovnika.

Da je naša zemlja članica EU, to bi je svrstalo u sam vrh evropskih „crnih statistika“ – isti broj ima Hrvatska, a ispred su samo Rumunija, Latvija i Bugarska. Zapadne zemlje, poput Njemačke i Nizozemske, imaju višestruko manje smrtnih ishoda uzrokovanih saobraćajnim nezgodama.

Posmatrajući podatke u Federaciji BiH, od 2018. do 2022. godine godišnje se u prosjeku obavi 1,14 miliona kontrola vozača/ica. Oko 56% svih kontrola završi prekršajnim nalogom. Prema izvještajima koji obuhvataju period od 2018. do 2022. godine, u prosjeku policija svakodnevno otkrije 20 osoba koje upravljaju vozilom bez položenog vozačkog ispita te 42 osobe koje upravljaju vozilom pod dejstvom alkohola.

Što se tiče situacije u Republici Srpskoj, posmatrajući podatke od 2018. do 2021. godine, iz saobraćaja se u prosjeku godišnje isključi 21.100 vozača/ica. Uzrok za isključenje je u 79% slučajeva alkohol, dok je u 13% slučajeva vožnja bez položenog vozačkog ispita. Dnevni prosjek evidentiranih vozača/ica koji/e voze pod dejstvom alkohola iznosi 46 vozila, dok se za sedam otkrije da voze automobil prije sticanja vozačke dozvole.

Analiza podataka pokazuje da je BiH, kada je riječ o registriranim saobraćajnim prekršajima i krivičnim djelima, a posebno najtežim oblicima sa smrtnim posljedicama, u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na navedene zemlje.

Sama činjenica da se u prosjeku svakog sata dvije osobe isključe iz saobraćaja zbog vožnje pod dejstvom alkohola ukazuje na krupne probleme koji opterećuju javni saobraćaj i saobraćajnu kulturu u BiH i zahtijevaju hitnu reakciju nadležnih ili temeljne promjene zakona, odnosno načina sprovođenja zakona.

Kako je sigurnost u saobraćaju regulirana u Bosni i Hercegovini i regionu

Saobraćaj se regulira mnoštvom propisa, od kojih neki predviđaju sankcije za počinitelje/ice prekršaja i krivičnih djela koji se tiču narušavanja sigurnosti u saobraćaju.

To su u BiH ponajprije Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (ZOOBS), entitetska i krivična zakonodavstva Brčko distrikta BiH (I, II i III), ali i posebni propisi kojima se uređuju posebni aspekti cestovnog ili drugih oblika saobraćaja, poput Zakona o uređenju saobraćaja na području Kantona Sarajevo.

Glavna razlika između saobraćajnih prekršaja i krivičnih djela jeste u posljedici. Nepridržavanje prometnih propisa samo po sebi predstavlja prekršaj, no ako dođe do teških posljedica, onda se radi o krivičnom djelu. Naprimjer, preticanje preko pune linije je saobraćajni prekršaj, ali ako se time izazove saobraćajna nesreća, počinjeno je krivično djelo.

Iako kazne predviđene krivičnim zakonima entiteta i Brčko distrikta BiH za saobraćajna krivična djela variraju od lakih (u trajanju do jedne godine zatvora za bezobzirno ugrožavanje saobraćaja) do teških (deset godina zatvora i više za teška krivična djela protiv sigurnosti javnog prometa), kaznena politika je generalno dosta blaga.

Krivičnim zakonima FBiH, BDBiH i RS za krivična djela ugrožavanja javnog prometa vozač/ica motornog vozila može biti kažnjen/a kaznom zatvora do pet godina. U slučaju ugrožavanja javnog prometa zbog omamljenosti alkoholom ili psihoaktivnim supstancama zbog kojih je vozač/ica nesposoban/na za sigurnu vožnju, u FBiH i BDBiH može biti kažnjen/a kaznom zatvora do tri godine. Krivični zakon RS, pak, propisuje kaznu zatvora od jedne do osam godina i oduzimanje vozačke dozvole ako je vozač/ica imao/la preko 1,50 g/kg alkohola u krvi, bio/la pod utjecajem narkotika ili vozio/la više od 50 km/h iznad dopuštene brzine.

U slučaju saobraćajne nesreće sa smrtnom posljedicom, a u vezi s navedenim djelima, učinitelj/ica može biti kažnjen/a kaznom zatvora od najmanje godinu do osam godina u FBiH i Brčko distriktu te u RS do 15 godina zatvora.

Međutim, prema podacima Federalnog tužilaštva FBiH za 2019. godinu (zadnja godina za koju su podaci u takvom obliku dostupni), u FBiH uglavnom dominiraju uslovne osude (gotovo 90% izrečenih sankcija), čak i ako se radi o teškim djelima sa smrtnim, tjelesnim i drugim posljedicama. Uporedivi podaci o uslovnim osudama u Republici Srpskoj i BDBiH nisu dostupni.

Kaznena politika u Republici Hrvatskoj za nijansu je strožija. Za djelo obijesne vožnje, koje odgovara djelu ugrožavanja javnog prometa u BiH, kazna zatvora izriče se deset puta češće nego u Federaciji BiH. No, i dalje se radi o rijetkim slučajevima – u 2019. godini zatvorska kazna izrečena je samo jednom, naspram 56 uslovnih osuda. Hrvatski/e eksperti/ce tako smatraju da je kaznena politika i u toj zemlji neadekvatna za ova krivična djela.

Osim činjenice da se rijetko izriču, kazne se, prema trenutnim zakonskim rješenjima, mogu izreći na period do jedne godine za prekršaje, a do pet za krivična djela. Takve sankcije nisu adekvatne da bi mogle spriječiti daljnje moguće povrede saobraćajnih propisa, kao što se sugerira i u presudi Evropskog suda za ljudska prava “Smiljanić protiv Hrvatske”.

Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH isključivo propisuje novčane kazne za učinjene prekršaje u saobraćaju za pravna i fizička lica te zaštitne mjere upravljanja motornim vozilom i kaznene bodove. Izricanje takvih mjera ovisi o težini učinjenog prekršaja i stanju u kojem je zatečen vozač/ica, kao što je dejstvo alkohola, psihoaktivne supstance i drugo, te i visina propisane i izrečene novčane kazne zavisi od toga. Isključenje iz saobraćaja propisano je samo za vozila koja zbog tehničke neispravnosti ugrožavaju ili smetaju drugim učesnicima/ama u saobraćaju, vozila koja su previše natovarena i dr. U tom slučaju ovlašteno službeno lice ima pravo da takvo vozilo isključi iz saobraćaja i oduzme potvrdu o registraciji vozila.

Uvidom u zakonska rješenja koja uređuju pitanje bezbjednosti saobraćaja u BiH i regiji (Srbija, Crna Gora i Hrvatska) može se zaključiti da su sistemi kažnjavanja učesnika/ca u saobraćaju za pojedine prekršaje i krivična djela prilično ujednačeni.

Prema tome, svi zakoni koji uređuju ovu oblast kako u BiH, tako i u državama u regiji, propisuju novčane kazne, zabranu upravljanja motornim vozilom i kaznene bodove za prekršaje učinjene u saobraćaju. Sve navedeno izriče se ovisno od težine učinjenog prekršaja ili krivičnog djela te stanja u kojem je zatečen/a vozač/ica motornog vozila.

Ono što Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH ne propisuje, a zakonima iz regije je uređeno, jeste izricanje kazne zatvora za prekršaje u saobraćaju te kazne rada u javnom interesu koja se izriče u Srbiji. Kazne zatvora za učinjene prekršaje, a koje su propisane zakonima Srbije, Crne Gore i Hrvatske, variraju između 15 i 60 dana zatvora.

Srbija i Hrvatska su zakonski definirale i pojam nasilničke/obijesne vožnje, to jest vožnje u kojoj se ne pokazuje obzir prema bezbjednosti ostalih učesnika/ca u saobraćaju. Kazna za nasilnu vožnju u srbijanskom zakonodavstvu može biti privremeno isključivanje iz saobraćaja, ali i kazne zatvora između 30 i 60 dana, visoka novčana kazna ili kazna rada u javnom interesu u trajanju od 240 do 360 sati uz dodatnu novčanu nadoknadu.

Međutim, ukoliko je vozač/ica prilikom nasilničke vožnje prouzrokovao/la saobraćajnu nesreću, može se kazniti kaznom zatvora između 45 i 60 dana, novčanom kaznom ili kaznom rada u javnom interesu u trajanju od 300 do 360 sati uz dodatnu novčanu nadoknadu.

Nadalje, pored navedenih sankcija, u srbijanskom zakonodavstvu za prekršaje prouzrokovane nasilničkom vožnjom te prouzrokovanje saobraćajne nesreće ovakvom vožnjom predviđena je i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, pa će tako pojedincu/ki koji/a bude prekršajno kažnjen/a za nasilničku vožnju biti izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od najmanje devet mjeseci i 15 kaznenih poena.

Ako je prilikom nasilničke vožnje prouzrokovana saobraćajna nesreća, izriče se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od najmanje 10 mjeseci i 17 kaznenih poena. U hrvatskom zakonodavstvu za obijesnu vožnju predviđena je kazna zatvora do tri godine.

Zakonsko rješenje u Crnoj Gori za učinjene prekršaje u saobraćaju daje ovlaštenje službenim licima da isključuju vozila iz saobraćaja u situacijama kao što su: upravljanje vozilom pod dejstvom alkohola u koncentraciji većoj od 0,3 g/kg, ako se ne poštuju ograničenja koja su određena zakonom, u slučajevima kada zaustavljeno lice motornog vozila ne posjeduje vozačku dozvolu i dr.

U odnosu na BiH i Srbiju, ovlaštena službena lica imaju mogućnost lišavanja slobode vozača/ice motornog vozila zatečenog/e u prekršaju ako je npr. vozač/ica pod dejstvom alkohola u organizmu u koncentraciji većoj od 1 g/kg, psihoaktivnih supstanci, prekoračuje dozvoljenu brzinu, ne zaustavi vozilo na propisani znak ovlaštenog lica i dr.

Kažnjavanje učesnika/ca u saobraćaju za kršenje propisa u Hrvatskoj dosta je slično onima koji uređuju istu oblast u Srbiji i Crnoj Gori te, pored već navedenih definiranih prekršaja i krivičnih djela prilikom isključenja vozila, službeno lice može i privremeno oduzeti registarske oznake isključenog vozila.

Problemi u praksi

Pravilnikom o vozačkim dozvolama BiH propisano je da osobi koja u toku dvije godine nakon sticanja vozačke dozvole skupi četiri kaznena boda nadležni organ oduzima i poništava vozačku dozvolu, čime gubi pravo upravljanja motornim vozilom. Podatak o poništenju vozačke dozvole evidentira se u evidenciji organa kod kojeg se vozač/ica vodi. Međutim, prilikom pojačanih policijskih kontrola u saobraćaju proteklih mjeseci, policija je zabilježila da veliki broj vozača/ica vozi bez vozačke dozvole.

Iako prema Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja prekršajne evidencije policijski organi svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini imaju pravo pristupa prekršajnoj evidenciji koja sadrži podatke o izrečenim prekršajima, novčanim kaznama i ostalim podacima o počinjenim prekršajima, praksa pokazuje da se uvid u ovu evidenciju prilikom kontrole vozača/ica vrši samo u određenim slučajevima.

Iz MUP KS potvrdili su da policijski službenici Uprave policije MUP-a KS imaju pristup prekršajnoj evidenciji te da uvid u nju vrše u skladu s nadležnostima i ovlaštenjima koja su određena Zakonom o policijskim službenicima, Zakonom o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine i da u skladu s posebnim propisima obrađuju informacije, uključujući i lične podatke. Ipak, dešava se da vozači/ce godinama voze s velikim brojem neplaćenih kazni ili bez vozačke dozvole.

Domaćem pravosuđu na raspolaganju stoje i neke druge mjere, poput oduzimanja vozila koja su na bilo koji način upotrijebljena za učinjenje krivičnog djela. One se, doduše, u praksi rijetko izriču, a sudovi i policija prebacuju odgovornost jedni na druge.

Ministar unutrašnjih poslova KS Admir Katica navodi da Prekršajno odjeljenje Općinskog suda u Sarajevu ne odobrava policijskim službenicima/ama da prilikom zaustavljanja trajno oduzimaju vozilo čak ni od višestrukih povratnika/ca u činjenju prekršaja, dok, s druge strane, Sud ističe da navedeno nije u njihovoj, nego u nadležnosti MUP-a.

Slična situacija s problemima u praksi jeste i s drugim sigurnosnim mjerama, kao što su zabrana upravljanja prijevoznim sredstvom i liječenje od ovisnosti.

Problem su i niske novčane kazne za najčešće učinjene prekršaje u saobraćaju, koje variraju od 30 KM za nekorištenje žmigavaca do 400 KM za prisustvo preko 1,52 promila alkohola u krvi kontroliranog vozača/ice, za koje se, ukoliko budu plaćene u roku osam dana, plaća samo pola iznosa.

Prijedlozi izmjena važećih propisa

S obzirom na zabilježene nedostatke u praktičnoj primjeni, sredinom januara 2023. godine najavljeno je pooštravanje kaznene politike u saobraćaju u BiH. Pooštravanje kaznene politike predviđeno je prvenstveno Prednacrtom zakona o dopunama Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na cestama u BiH, čiji su principi zasnovani na preventivnom djelovanju.

Poslanik PD PSBiH Damir Arnaut pokrenuo je inicijativu za izmjenu važećeg ZOOBS-a kako bi se smanjio broj saobraćajnih nezgoda izazvanih bahatim ponašanjem vozača/ica te stalo u kraj višestrukim počiniocima ozbiljnih saobraćajnih prekršaja. Izmjenama ovog propisa također se želi riješiti i problem neplaćenih kazni pojedinaca/ki te pooštriti sankcije za prekršaje s ozbiljnim posljedicama.

Prednacrtom se predviđa privremeno oduzimanje vozila vozačima/cama koji/e u dvije godine naprave četiri teža prekršaja, s mogućnošću pretvaranja ove mjere u trajnu, prema odluci suda, a s ciljem unapređenja stanja sigurnosti saobraćaja i smanjenja broja saobraćajnih nesreća s najtežim posljedicama.

Također, u cilju pooštravanja sankcija za neprimjenjivanje odredbi važećeg zakona, Prijedlog zakona o izmjenama ZOOBS BiH, a koji su predložili poslanici Milan Dunović, Zlatan Begić i Vlatko Glavaš, usvojen je u prvom čitanju na 7. sjednici PD PSBiH. Prijedlog se odnosi na pooštravanje sankcija za nepropisno parkiranje na prostoru predviđenom za lica s invaliditetom.

Preporuke Evropske unije

Iako države članice Evropske unije imaju pravo donositi vlastite zakonske odredbe o sigurnosti i regulaciji saobraćaja kada su u pitanju nesreće, ova zajednica ima niz preporuka čiji je cilj smanjenje saobraćajnih nesreća te povećanje sigurnosti na cestama.

Na zvaničnoj stranici Evropskog parlamenta navedeno je da je Evropska unija 2010. godine podigla svoju predanost poboljšanju sigurnosti na cestama na višu razinu tako što je za cilj do 2020. godine postavila smanjenje broja smrtnih slučajeva na cestama za 50% u odnosu na 2010. godinu.

“Kako bi se zacrtani cilj za 2020. ostvario, u razdoblju od 2010. – 2020. bilo je potrebno ostvariti godišnje smanjenje od 6,7 % u broju smrtnih slučajeva. Međutim, od 2010. broj smrtnih slučajeva na cestama u EU-u smanjio se za 19 %, što predstavlja godišnje smanjenje od samo 3,4%”, navodi se na stranici Evropskog parlamenta.

Kako bi povećala sigurnost na cestama, Evropska komisija preporučuje uvođenje usklađenog koda uređaja za blokadu paljenja motora u slučaju alkoholiziranosti, što je u upotrebi u nekoliko država članica.

Postoji i Evropska povelja o sigurnosti cestovnog prometa, predvođena Evropskom komisijom, koja je najveća platforma civilnog društva posvećenog podizanju sigurnosti cestovnog prometa. Okupljajući više od 4.000 javnih i privatnih subjekata potpisnika, Povelja za cilj ima poticati udruženja, obrazovne institucije, kompanije te lokalne vlasti da preduzmu akcije za sigurnost na cestama u Evropi i obezbijediti veću platformu za učešće civilnog društva u procesima obučavanja i podučavanja o pitanjima sigurnosti saobraćaja.

Od 2021. godine u Evropskoj uniji također se provodi okvirna politika o sigurnosti na cestama “Vizija Nula”, čiji je dugoročni strateški cilj približavanje nultoj stopi smrtnih slučajeva i nultoj stopi teških povreda do 2050. godine, a srednjoročni cilj smanjenje broja smrtnih slučajeva i teških povreda za 50% do 2030. godine.

Ovim dokumentom predložen je set preporuka koji bi Evropska komisija trebala dati državama članicama u cilju podizanja stepena sigurnosti na cestama. Ova politika se proaktivno fokusira na sigurnost tri komponente saobraćaja: infrastrukture, vozila te ponašanja u saobraćaju. Neke od tih preporuka su:

• nulta tolerancija za vožnju pod utjecajem opojnih sredstava,
• primjena sigurnih ograničenja brzine u skladu s pristupom „sigurnog sustava” za sve vrste cesta, kao što je automatska primjena najveće dopuštene brzine od 30 km/h u stambenim područjima i područjima s puno biciklista i pješaka, uz mogućnost podizanja granice na glavnim prometnicama,
• kriteriji koje mora zadovoljavati pješačka i biciklistička infrastruktura u cilju rješavanja problema niske razine sigurnosti aktivnih korisnika cesta,
• preispitivanje budućih standarda za osobne automobile u svjetlu novih tehnoloških dostignuća te faktora koji mogu utjecati na sigurnost na cestama,
• uvrštavanje smjernica o ugradnji uređaja za blokadu u slučaju vožnje pod utjecajem alkohola, s fokusom na ponovne prekršitelje, osobe s visokom razinom alkohola u krvi koje prvi put počine prekršaj i sve profesionalne vozače.

Bosna i Hercegovina, na svom putu eurointegracija, dužna je uskladiti pravni okvir s onim Evropske unije te slijediti dugoročne preporuke ove zajednice. ZOBS BiH je djelimično usklađen s okvirom Evropske unije, ali zbog komplicirane administrativne mreže, ovaj zakon nije jednako primijenjen u entitetima, kantonima i Brčko distriktu.

Za podizanje sigurnosti na bh. cestama i smanjenje saobraćajnih udesa i nesreća (posebno onih sa smrtnim ishodom) “veliku ulogu igrat će kampanje koje država mora sprovesti kako bi podigla svijest vozača i ostalih učesnika u saobraćaju (kako sugerira i Evropska komisija u svome izvještaju o Bosni i Hercegovini)”, navode iz Inicijative za monitoring evropskih integracija.

Dodatno, navode da se relevantni zakoni moraju uskladiti s EU pravom, ne samo zbog integracija Bosne i Hercegovine u EU već prvenstveno zbog sigurnosti njenih građana/ki.

Hitne sistemske promjene

Bosna i Hercegovina je visoko rangirana u broju saobraćajnih nesreća s teškim posljedicama i nesporna je činjenica da je problem sigurnosti u saobraćaju gorući problem u državi.

Ono što utiče na to jesu zabilježeni nedostaci u samim propisima kojima se regulira sigurnost u saobraćaju, ali i propusti u njihovoj praktičnoj primjeni.

Uzimajući pozitivne primjere iz država u regionu te usklađivanje sa zakonodavstvom Evropske unije, Bosna i Hercegovina bi pod hitno trebala ozbiljnije pristupiti izmjenama propisa koji se tiču svih učesnika/ca u saobraćaju i reguliranju njihove sigurnosti.

Odgovornost za propuste ne treba prebacivati s jednih organa na druge, već sistemski pristupiti izmjenama propisa koji primjenjuju i sudovi, i tužilaštva, i policija i, najvažnije, sami učesnici/e u saobraćaju.

Preventivno djelovanje, u smislu pooštravanja sankcija za prekršaje i krivična djela, kontrole prekršajnih i krivičnih evidencija i upotrebe njihovih podataka, uspostavljanja sistema podrške i saradnje između nadležnih institucija te sačinjavanje i provođenje jedinstvene politike za sigurnost u saobraćaju, jedan je od načina da se spriječe tragične saobraćajne nesreće, ubistva i ostale teške posljedice koje, između ostalog, nastaju kao rezultat trenutnog sistema zaštite sigurnosti učesnika/ca u saobraćaju.