U čemu je tajna braka? Tomo i Vinka proslavili 60-u godišnjicu, nisu se nikada posvađali

Svadbena torta, konfeti, cvijeće, slikanje s mladencima, bogata trpeza i naravno – pjesma.

Prava svadba i to dijamantska. Vinka (80) i Tomislav Šindrak (85) su, u zdravlju i veselju, proslavili 60 godina braka.

Nije, dakako, izostala ni svadbena zdravica.

“Hvala vam što nas volite i podržavate. I mi vas volimo. Srećni smo i bogati jer vas imamo: našu divnu djecu, unuke i praunuku Aniku, a ako bog da, uskoro ćemo dobiti i drugo praunuče. Srećni smo i što imamo rođake i komšije koji su uz nas cijeli život. I zapamtite: samo strpljenja, ljubavi i dobrote i sve se u životu postigne. Sve što je bitno”, rekao mladoženja Tomislav.

Njegova draga, kako i dan danas Tomo oslovljava svoju suprugu Vinku, nije puno govorila.

“Ovo mi je najsretniji dan u životu”, rekla je ushićena mlada.

Njihov zet Siniša Perduv, domaćin dijamantne svadbe, odgovorio je “matematički”.

“Matematika kaže da ćete za 10 godina proslaviti 70. godišnjicu braka. Pozivam vas, dakle, da 2033. ponovo zapjevamo na svadbi”, rekao je Siniša.

Dok su mladenci stidljivo odmahivali rukom, u stilu “ej, zete, kud ti ode”, gosti za stolom su dobacivali: što da ne, Vinkin otac je poživio 97 godina. Dugovječna su sorta ljudi sa Manjače.

I Tomislav i Vinka su poživjeli lijepih 60 godina zajedničkog života, stekli dvije kćerke, šest unučadi i jedno praunuče. I dočekali da im za jubilarnu godišnjicu braka njihovi potomci spreme ovako divno iznenađenje.

“Nismo ni znali da su nam naše kćerke sa zetovima spremile ovu svadbu”, kaže Tomo.

Njegova draga, ga je, diskretno, ispravila: “naši zetovi sa kćerkama…”

Ustvari, čitav događaj je osmislio njihov unuk Ozren Perduv. Ozrenova mama Dragana, tata Siniša i braća Petar i Milan, dali su se u akciju i u domu Perduvovih je očas posla sve bilo spremno za bakinu i djedovu svadbu.

Iz Gornjeg Milanovca je, za ovu svečanu priliku, doputovala Vinkina i Tomina kćerka Sivana Raković, sa komplet porodicom, uključujući i malu Aniku, koja je bila zvijezda porodičnog slavlja.

Baku i djeda, mladence dakle, pozvali su na ručak, a kad su Vinka i Tomo stigli u dom Perduvovih, imali su šta da vide.

Njihova prva, prava svadba je bila, priznaju, mnogo skromnija. Bila je to “noćna” svadba sa svega desetak najbližih rođaka. Jer, te večeri, uoči Ognjene Marije 1963. godine, Tomo je “oteo” svoju dragu.

“Dobro, kaže se tako, da sam je oteo, ili ukrao, mada su svi koji su to trebali znati, znali da ću doći po nju”, veli Tomo. Nije to bio ugovoreni brak, kako je u ta doba u njihovom kraju bio običaj. Oni su sami jedno drugo odabrali. Čak su se i zabavljali, čitavih 15 dana.

Ali, njihove se porodice, ako ćemo pravo, nisu protivile. Vinka Krečar iz Donjih Kola u ta doba je bila “stara cura”, imala je 21 godinu. A i Tomo iz susjednih Goleša je bio “stari momak”, imao je punih 25, a nije se oženio.

Pa kad su zapeli, nek idu jedno za drugo, i nek im je sa srećom.

“Obje naše porodice su bile čestite, ali skromne, siromašne. Teško se tada živjelo. A naša sela jedno do drugog, dijelila nas je samo rijeka Suturlija, ili kako naš narod kaže Surtolija. I tako smo se nas dvoje upoznali i zagledali”, priča mladoženja Tomo.

Iako “stari momak” Tomo Šindrak je bio dobra prilika. Radio je u gradu, u “Autoprevozu”. Znači, otići će Vinka u grad, da bude gospođa, nije to mala stvar.

I bilo je tako, samo je šest mjeseci živjela u zajednici, kod svog svekra, koji ju je volio i poštovao kao rođenu kćer, a onda je s mužem sišla u grad. E sad, je li baš bila gospođa, drugo je pitanje.

“Jest, moja draga je prava gospođa, ali se sa mnom naradila i napatila, malo je reći. Sve što imamo sami smo stekli. Kad smo gradili kuću, radila je na mješalici, istovarala blokove, sve isto kao i ja. A kuća, djeca, ručak, sve je to bilo na njoj”, hvali se Tomo.

Pa se prisjeća kako su se kućili. Prvo je kupio trošni kućerak na Laušu. Dvije sobice, bez kupatila. Tu je doveo svoju Vinku. Onda su supružnici 1966. kupili veću, isto staru, kuću na Banjalučkom polju.

“Nije bilo vodovoda, samo pumpa u dvorištu. Tu sam prala veš, nosila kante vode za kuhinju i kupanje. Tako se u to vrijeme živjelo”, kaže Vinka.

U potresu 1969. njihova je kuća teško oštećena. Srušili su je i izgradili novu, sa dva stana, u kojoj i danas žive.

“Nije bilo lako praviti kuću. A nije imao ko da nam pomogne. Naše porodice su nas podržavale, hrabrile, ali materijalno nam nisu mogli pomoći, nisu imali od čega. Pritekao nam je samo moj stric, dobričina, veseljak. Bio je neženja, nije imao svoje djece, pa je nas gledao kao djecu”,  priča Tomo.

Poslije zemljotresa na Banjalučkom polju je sagrađeno mnogo kuća, doselili su se tu ljudi, koji su ostali bez krova nad glavom. I tek tada, početkom sedamdesetih, u ovom naselju je izgrađen vodovod.

“Mnogo smo radosti i veselja doživjeli u toj kući. Kad smo kćerke udavali, kad smo se spremali na babine, veselili smo se sa svojom rodbinom. Imamo divne zetove i ovi mladi zetovi, što su oženili naše unuke, su momci za ponos. A i mene su Krečari lijepo prihvatili kao zeta, i moju su Vinku svi moji voljeli”, priča Tomo.

Uvijek im se, dodaje Vinka, sve vrtjelo ko porodice i rodbine. Sa svojima su mnogo puta znali i zapjevati i zalomiti, s povodom ili bez povoda.

“Gledala sam svoje djevere i jetrve kao braću i sestre. Pa kad se skupimo i zapjevamo, cijelo se selo ori”, priča Vinka. Bilo je, veli, i tužnih dana. Kad su ti djeveri, sa kojima je pjevala, mladi umrli, pa kad su roditelje sahranili i kad se njen brat razbolio. Ali, sve su to oni, udvoje, zajedno predeverali. I nikad se, ni u dobru ni u zlu, nisu posvađali.

“Bivalo je da se oko nečeg ne složimo, to je normalno. Ali nikad nije pala teška riječ, nikad nijedna psovka”, kaže Tomo.

Njegova draga dodaje: “kakva psovka, pobogu!”

“Kakva psovka, kakva ružna riječ! Pa on meni nikad, za sve ove godine, nije ni prigovorio što sam nešto uradila ovako ili onako, ili što nešto nisam uradila. Nikad, vjerujte”, kaže Vinka.

Dvoje bračnih veterana priznaju da ne razumiju današnji svijet. Sve nešto natmureno, nezadovoljno, a imaju i ptičjeg mlijeka!

“Ne valja im to. Treba se radovati životu. Jer, život prođe očas posla, kao mutna voda”, kaže Vinka.

A njen muž dodaje: što su ljudi bogatiji, sve su nezadovoljniji, što više bulje u ekrane, sve manje znaju.

“Biće da ne shvataju šta je pravo bogatstvo. I istinska mudrost”, reče Tomislav Šindrak, pa zagrli svoju dragu, piše Srpska info.