Oprezno planirajte: Prava dob za brak može spriječiti rastavu

Stavovi okoline često potiču ljude na odgađanje stupanja u brak do starije dobi, a ponekad vam bliski ljudi postavljaju i pitanja poput: “Zar ne biste trebali pričekati još malo?” ili “Jeste li sigurni u svoju odluku?”

Načelo “što kasnije, to bolje” često se primjenjuje, a dugo se smatralo da postoji jasna veza između dobi sklapanja braka i rizika od rastave – što je osoba starija prilikom sklapanja braka, manji su izgledi za rastavu.

Međutim, dostupni dokazi sugeriraju da parovi koji sklope brak u ranim tridesetima imaju veći rizik od rastave u usporedbi s onima koji se vjenčaju u kasnim dvadesetima.

Nicholas H. Wolfinger, sociolog sa Sveučilišta u Utahu, istražio je problem dugog čekanja i znanstveno dokazanu idealnu dob za postizanje uspješnog i dugotrajnog braka, piše Your Tango.

Prema njegovim istraživanjima iz 2015., osoba koja sklopi brak s 20 godina ima 50 posto veću vjerojatnost za rastavu u usporedbi s nekim tko se vjenča s 25 godina.

Svaka sljedeća godina odgađanja braka smanjuje izglede za rastavu za oko 11 posto, sve dok se ne dostigne dob od 32 godine, kada se počinju pojavljivati problemi.

Prema riječima Wolfingera ovo je velika promjena.

“Tek nedavno su brakovi sklopljeni u tridesetima počeli uzrokovati veći rizik za rastavu. Čini se da je to trend koji se postepeno razvijao posljednjih 20 godina”, kaže Wolfinger.

Je li činjenica da mnogi ostaju samci do tridesetih godina ključna za njihovu sposobnost održavanja uspješnog braka?

Ako je osoba imala mnogo prošlih veza, njihovi bivši partneri mogu se uplitati u brak i uzrokovati nevjeru.

Također, ako su imali djecu s bivšim partnerima, to može predstavljati potencijalni problem.

Wolfinger ističe da velik broj seksualnih partnera prije braka značajno povećava izglede za rastavu.

“Tipovi ljudi koji čekaju do tridesetih da sklope brak mogu imati predispozicije da budu dobri supružnici. To znači da su osobe koje su svjesno čekale na brak možda već razvile određene osobine i vještine potrebne za sretan i uspješan brak. S druge strane, neki ljudi imaju urođenu čangrizavost i samim time probleme s međuljudskim odnosima. Kao posljedicu toga, odgađaju brak jer ne mogu naći nikoga tko je voljan sklopiti ga s njima, a kada ga sklope, rizična su skupina za rastavu”, zaključio je Wolfinger.