Dodik je ucijenio i strance i Trojku: Pravi problem pa traži političku trgovinu i diktira uslove

Obraćanje predsjednika entiteta Republike Srpske Milorada Dodika na konferenciji u Istočnom Sarajevu nakon sastanka sa liderima Trojke i predstavnicom Evropske unije Angelinom Eichhorst na najbolji način oslikava sav paradoks političke situacije u Bosni i Hercegovini.

Dodikovi pozivi na deeskalaciju političke krize koje je iznio danas možda i mogu djelovati pitomo i primamljivo, ali samo za one koji ponašanje prvog čovjeka politike RS-a ne prate u kontinuitetu, a naročito posljednjih mjeseci. A za potpunu sliku potrebno se vratiti malo unazad.

Da bi se situacija u BiH smirila Dodik je danas predložio da se u paketu usvoji svih 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije ili da se usvoje tri ključna zakona (zakon o VSTV-u, zakon o sprečavanju sukobu interesa i zakon o sudovima BiH), uz uslov da se riješi i pitanje statusa stranih sudija. Također Dodik traži i da Ustavni sud povuče svoju odluku o izmjeni pravilnika suda koja omogućava da se sjednice održavaju i bez prisustva sudaca iz RS-a.

Tek nakon toga Dodik poručuje da će povući svoj zakon koji je objavio o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS-a.

Istina, Dodik kao uslov za smirivanje tenzija traži i imenovanje nedostajućeg ministra finansija koji je iz njegove stranke. Međutim, taj detalj nije ni najmanji problem u odnosu na suštinske zahtjeve i vjerovatno u cijeloj situaciji treba poslužiti kao paravan.

Dakle, situacija je takva da Dodik očito može raditi šta hoće, čak i donositi zakone kojima urušava ustav države, ponižava institucije, ali i visokog predstavnika, ali međunarodna zajednica nema rješenja. Dodik je jutros ponovo kao ravnopravan partner sjeo za sto i izdiktirao svoje uslove.

Napravi problem, pa se politički cjenkaj

Drugim riječima, Dodik uzrokuje problem tako što zbog svojih ucjena i nepriznavanja Ustavnog suda odbije imenovati nedostajućeg sudiju u Ustavni sud BiH. Zatim u Narodnoj skupštini RS-a donese odluku kojom poziva jedinog sudiju sa teritorije RS-a da se povuče iz Ustavnog suda. Potom kada taj sud izmijeni pravilnik i odredi da se sjednice mogu održavati i bez sudija iz nekog od entiteta, jer je kvorum pet sudaca i jer se odluke donose bez etničkog prefiksa, Dodik donese zakon kojim odbacuje primjenu odluka Ustavnog suda u RS-u.

Nakon toga donese i objavi i zakon o neprimjenjivanju odluka visokog predstavnika u RS-u. I kada se pravni stručnjaci slože da je to direktan napad na državu, lider entiteta RS ponovo diktira tempo politike.

To je danas uradio u Sarajevu umotavajući svoje suštinske zahtjeve u generalnu priču o evropskom putu, o 14 prioriteta, o reformama. I sada, da bi BiH učinila korak naprijed ka EU potrebno je usvajati prioritete iz Mišljenja Evropske komisije. I tu ništa ne bi bilo sporno da Dodik doslovno ne ucjenjuje, prije svega Trojku, ali i međunarodne predstavnike.

Traži usvajanje svih 14 prioriteta, jer se u njima podrazumijeva i rješavanje statusa stranih sudaca, gdje Dodik pristaje samo na njihovo izbacivanje. A ako to ne bude išlo, Dodik navodno nudi alternativu, a to je usvajanje tri ključna zakona (zakon o VSTV-u, zakon o sprečavanju sukobu interesa i zakon o sudovima BiH), uz već navedeno rješavanje statusa stranih sudaca, odnosno njihovo izbacivanje te povlačenje odluke Ustavnog suda o izmjeni pravilnika da je moguće zasjedanje i bez sudaca sa teritorije RS-a.

Dodatno, Dodik traži da Ustavni sud poništi sve odluke koje je ranije nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt. Tek u tim okolnostima najavljuje da će povući svoje zakone usmjerene protiv Ustavnog suda i protiv visokog predstavnika.

Tako se došlo u situaciju da Dodik, koji je prvi napravio problem, sada uslovljava da će sporne odluke povući, ukoliko se pristane na njegove zahtjeve. Paradoks bez presedana.

Zanimljivo je da je HDZ danas ekspresno pozvao na ispunjavanje 14 prioriteta, zatim na usvajanje tri ključna zakona, ali uz uslov i da se dovrši reforma izbornog zakona i pitanje Ustavnog suda BiH.

Dakle, i SNSD i HDZ uz zakone koji se traže u Mišljenju Evropske komisije, dodaju i rješavanje pitanja Ustavnog suda, ali i izbornog zakona.

Ustavni sud kao suština

Prema Dodikovim zamislima nastavak EU puta je moguć, ali uz primarno izbacivanje stranih sudaca, što je suština zahtjeva. A ako se strane sudije izbace, onda se dalji rad tog tijela mora drugačije odrediti. Tu leži zamka i ranije iskazani zahtjevi SNSD-a, a koje će nesumnjivo podržati i HDZ, da se za odluku u Ustavnom sudu uvede etnička odrednica. Ideja je da za odluku, kao i sada bude potrebno pet glasova, ali da za usvajanje odluke glas mora dati barem po jedan Bošnjak, Srbin i Hrvat.

Podsjetimo, Ustavni sud je institucija koja nije ni zamišljena niti je radila na etničkim odrednicama.

Ukoliko se u ovom slučaju pristane na Dodikov ritam koji nameće i ukoliko se pređe preko već prekršenog ustava bez ikakve političke posljedice za njega, to će definitivno biti Dodikov uspjeh, a poraz države i institucija. Loptica je kod stranaka Trojke. Jer, uprkos potrebnim reformama iz zahtjeva EU, to ne može biti paravan za Dodikove zahtjeve koji će ga politički oživjeti do nekog novog udara na državu.

Sve suprotno tome svodi se na neduhovite viceve koje je Dodik ispričao na konferenciji u Istočnom Sarajevu.

Klix.ba