Begemina Mustafić ukopava brata Ekbera: Najteže mi je doći kući, gdje danas nema nikoga

“Živiš a ne živiš. Ovo je preživljavanje. Nije samo 11. juli nego svaki dan”. Ovo su riječi Begemine Mustafić, koja se danas u potočarskoj Dolini bijelih nišana oprašta od brata Ekbera Riđića. Sjeća se da ga je majka ispratila kada je krenuo preko šume prema slobodnoj teritoriji. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici Kamenica kod Zvornika.

– Iako nisu kompletni odlučili smo obaviti dženazu jer mama je lošeg zdravlja. Nije čak danas mogla ni doći pa joj je i to palo teško. Moraću je dovesti da obiđe mezar – kaže Begemina.

Oca je ukopala 2011. a traži još jednog brata, Envera, koji je tek bio završio srednju školu. U genocidu u Srebrenici ubijeni su i četvoricu Begemininih amidža, njihovi sinovi, brojna rodbina …

– Tražimo ih da ih ukopamo, da se kosti smire. A i mi da se smirimo ako se možemo smiriti. Ovo je danas za mene kao da je juče sve bilo – govori.

Pogotovo kad dođem na porodično imanje, gdje mi je nekad bila kuća. Teško mi je i hodati po onom dvorištu gdje si nekad hodao s braćom i rodbinom, a danas nema nikoga. Pusto sve – kaže Begemina.

avaz