Nikad neizvjesnija budućnost: Kuda ide SDA

Najveća bošnjačka stranka SDA nikada u svom postojanju nije imala neizvjesniju budućnost niti se nalazila u težoj političkoj poziciji. To što, nakon gotovo 30 godina, više nije u vlasti na državnom i federalnom nivou te u većini kantona, za SDA, kojoj bi uloga opozicije mogla donijeti i nešto pozitivno, poput kadrovskog prečišćavanja, i nije najveći razlog za brigu. Za Bakira Izetbegovića noćna mora je svojevrsna izolacija njegove stranke i politike, vidljiva na svakom koraku. Kako od većine političkih stranaka u BiH tako i od zapadnih diplomata koji su posljednjih mjeseci bili šokirani neviđenom antizapadnom histerijom i kampanjom vođenom od SDA.

Traženje alibija

Pitanje je da li je takva kampanja SDA bila odgovor na reakcije zapadnih diplomata koji su za korupciju, ključni problem bh. društva, javno i sve češće počeli targetirati SDA kao jednog od glavnih izvora te pošasti. Ili su pak i sama antizapadna retorika i optužbe visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt) da donosi odluke isključivo na štetu Bošnjaka tek fingirani sukob koji ima jedan cilj – alibi pred svojim glasačima za debakl na izborima za člana Predsjedništva i posebno za odbijanje ispružene ruke od političkih lidera. U konačnici, gubitak vlasti najlakše im je bilo naći u tobožnjoj zavjeri cijelog Zapada koji se urotio protiv SDA.

U prilog ovoj drugoj tezi, traženju alibija za izborni i postizborni debakl pred svojim simpatizerima, ali i pred dojučerašnjim moćnim prijateljima na Istoku poput Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan), idu i izjave, bolje reći svjedočenja visokopozicioniranih članova SDA. Bivša članica Predsjedništva SDA Alma Čolo, nakon što je u maju napustila ovu stranku, javno je kazala da je jedan od glavnih razloga njenog odlaska bilo neslaganje s Izetbegovićem u vezi s uzrokom gubitka famoznog koalicionog kapaciteta.

Njene tvrdnje da problem leži u činjenici da svi potencijalni koalicioni partneri nakon izbora nisu željeli ni sjesti za sto sa SDA isključivo jer su pretrpjeli užasne uvrede i potvore od medija pod kontrolom SDA i zloglasnih internet-jurišnika – botova, Izetbegović je rezolutno odbacio i za gubitak vlasti optužio zapadne ambasadore. Sličnih je stajališta kao Čolo i Šemsudin Mehmedović, potencijalni kandidat za rušenje Izetbegovića s trona SDA na nadolazećem Kongresu ove stranke najavljenom za oktobar.

Tmurna jesen

Antizapadni narativ koji je SDA – najviše uz pomoć angažiranih armada internet-ratnika -širila društvenim mrežama, pokušavajući spasiti pod svaku cijenu vlast, polako, ali zasigurno jenjava. Pokušaji nekih vrsta ucjena prema zapadnim ambasadorima da će se bošnjački narod okrenuti drugim prijateljima na istoku poput Rusije i Srbije, a koje je putem svojih radikalnih portparola Izetbegović odašiljao u javnost, sve se slabije čuju. Od silnih kritika Šmita, glasnih optužbi stranaka trojke za izdaju države i svezapadne urote protiv SDA, Izetbegović je došao do zida, do neminovnog suočavanja s vlastitim pogreškama i pitanja – kuda ide SDA.

Izetbegović je svjestan da će nadolazeći Kongres SDA izazvati velike unutrašnje turbulencije, posebno ovaj put, kada SDA više nije vlast. Pa će tako progovoriti mnogi koji su izgubili pozicije zbog kojih su do sada šutjeli. A još tmurniju političku jesen za SDA najavljuju stranke trojke nakon smjena u državnim kompanijama koje je dosad kontrolirala SDA. „BH Telecom“, „Elektroprivreda“, KCUS i na desetine drugih kriju zasigurno brojne malverzacije i afere čije obznanjivanje javnost s nestrpljenjem očekuje.

Zabrinut zbog podjele

Cijepanje SDA ili raskol koji bi se mogao dogoditi scenariji su koje niko u javnosti nije spominjao do sam Izetbegović, i to u više navrata. Ukoliko se obistine ove tihe najave Izetbegovića o rađanju nekog novog političkog projekta, koji će formirati nezadovoljnici iz njegovih redova, bit će vidljiv prepoznatljivi rukopis SDA.

Poznate metode viđene i proteklih mjeseci na primjerima SBiH-a i NES-a, koje su na kritikama SDA dobile glasove pa ih ukrupnile pod kišobranom SDA, moguća su slamka spasa za Izetbegovića. Jer Željko Komšić na narednim izborima neće imati pravo kandidature, čime će i njegov DF postati minoran na političkoj sceni. Jednako kao i SBiH i NES, čiji su lideri nepouzdanošću u pregovorima unutar takozvane osmorke, beskrajnim kalkuliranjima uz neuvjerljive argumente. pred svojim glasačima izvršili svojevrsno političko samoubistvo.

Koalicioni kapacitet kao imperativ

Ukoliko u narednim mjesecima krenu najave nezadovoljnika iz SDA o novom političkom pokretu ili takav projekt, koji cilja na isto biračko tijelo SDA sklono vjerskom emocionalizmu, dođe s neke druge strane, mogao bi to biti znak da su paraobavještajne strukture unutar SDA krenule u pravljenje famoznog koalicionog kapaciteta za veliki povratak Izetbegovića na tron. A koalicioni kapacitet je imperativ broj jedan ispisan na radnoj tabli u Centrali SDA, najveće bošnjačke stranke. Bez njega, koliko god tražio alibi u nečijim zavjerama i izdajama, Bakir Izetbegović je, osim naslijeđa svog oca Alije Izetbegovića, izgubio gotovo sve. 

Avaz