Građani Istočnog Sarajeva o spornoj tabli: Niko nikog nije tjerao, preživjeli smo dva rata dosta nam je

Bojana Simić imala je deset godina kada je sa roditeljima preselila iz Sarajeva u Sokolac, četrdesetak kilometara udaljenog od glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Na taj korak njeni roditelji su se odlučili, kako kaže, nakon što je potpisan Dejtonski sporazum, a Sarajevo ovim sporazum ušlo u sastav entiteta Federacija BiH.

Tokom rata u BiH, od 1992. do 1995. godine Sarajevo je bilo pod opsadom Vojske Republike Srpske. Nekoliko prijeratnih sarajevskih općina je kontrolisala Vojska RS. Među njima je bila i Ilidža, u okviru kojeg se nalazi Reljevo, naselje u kome je Bojana odrasla.

Prisjeća se da je te 1996. godiine, nakon što je potpisan mirovni sporazum u Dejtonu, njena porodica odlučila da se iseli.

– Ne sjećam se da je postojao pritisak i preporuke za raseljavanje, ali je postojao redoslijed i ritam raseljavanja, kaže Bojana koja još uvijek živi u Sokocu.

Kuću u Reljevu, kako kaže, roditelji nisu prodali, a dolazi u obilazak povremeno.

Bojana kaže i kako još uvijek nije vidjela table koje je postavio gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić na entitetskog liniji razgraničenja između Sarajeva i Istočnog Sarajeva.

Na tabli je napisano “Dobro došli u Istočno Sarajevo, grad 157.000 Srba koji su morali napustiti Sarajevo”.

– Ta tabla me podsjeća na period ratnog stanja, dodaje ona.

Ne postoje zvanični podaci o broju građana srpske nacionalnosti koji su nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995. godine, kojim je zaustavljen rat u BiH, izašli iz Sarajeva.

Sporazumom su nekadašnje prijeratne sarajevske općine Ilijaš, Vogošća, Hadžići, Ilidža, Rajlovac i Grbavica ušle u sastav Federacije BiH, a periferne općine su postale dio drugog entiteta, Republike Srpske.

Tužilaštvo BiH zaprimilo predmet sarajevske gradonačelnice

Zbog postavljanja table na entitetskoj liniji razgraničenja, u blizini koje se nalazi i ploča posvećena Ratku Mladiću, osuđenom za ratne zločine i genocid u Bosni i Hercegovini, sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić je podnijela krivičnu prijavu protiv Ljubiše Ćosića, gradonačelnika Istočnog Sarajeva. Prijava je podnesena, kako je pojasnila na svom Facebook profilu, zbog širenja mržnje.

U krivičnoj prijavi Karić je, između ostalog, navela kako je postavljanje table odgovor na tablu postavljenu na ulazu u Grad Sarajevo, a na kojoj je navedeno da je Sarajevo bilo pod opsadom 1425 dana.

Ovu činjenicu je utvrdio Haški tribunal u presudama bivšim političkim i vojnim dužnosnicima Republike Srpske.

Ratko Mladić, komandant Vojske RS, je osuđen, između ostalog i za širenje terora nad civilnim stanovništvom, snajpersko djelovanje i granatiranje, ubijanje, teroriziranje i protupravne napade na civile.

Radovan Karadžić, ratni predsjednik Republike Srpske doživotno je osuđen pred Haškim tribunalom, između ostalog, i za terorisanje civila grada Sarajeva.

Biljana Plavšić, bivša predsjednica Republike Srpske, priznala je krivicu za učešće, između ostalog, u zločinima u Sarajevu, nakon čega je, pred sudijama Haškog tribunala osuđena na 11 godina zatvora.

Tokom opsade, na Sarajevo je ispaljeno stotine hiljada granata, poginulo je više od 11.500 ljudi. Broj djece ubijene tokom opsade Sarajeva je oko 1.600.

Karić nije odgovorila na upit RSE da prokomentariše prijavu, a iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine je za RSE potvrđeno kako su predmet zaprimili, te da je određen i tužilac u ovom slučaju.

Šta kaže gradonačelnik Istočnog Sarajeva?

Za gradonačelnika Istočnog Sarajeva Ljubišu Ćosića postavljena tabla o protjerivanju Srba iz Sarajeva je “redovna aktivnost koja podruzumijeva zamjenu starih tabli na ulazu u Istočno Sarajevo”.

Ćosić kaže kako je “poruka dobrodošlice postavljene na tabli” istorijska činjenica.

– Ja treba da gledam tablu 1425 dana pod opsadom i da moji stanovnici govore ‘vidi ti šta oni rade, kakva je ovo budalaština‘ i treba da šutim. Neću nikad, kaže Ćosić, te dodaje kako je dobio na desetine mejlova odobravanja i podrške.

Osvrnuo se i na krivičnu prijavu koju je protiv njega 30. juna uputila gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić.

– Mene neko medijski da razapinje tri dana zato što sam ja uradio posao iz svoje nadležnosti, istakao jednu istorijsku činjenicu, pa ja samo mogu i dalje da pričam ono što mislim, navodi on.

Građani srpske nacionalnosti u Sarajevu iznenađeni Ćosićevim potezom

Porodica Srđana Srdića nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma je ostala da živi u Sarajevu. Ovaj 37-godišnjak kaže da postavljanje table smatra “skandalozonom”.

– Treba da i mi postavimo jednu novu tablu u smislu da je Sarajevo multietnički grad, grad svih nacija i vjera. Ja bih iz jedne vrste odmazde, ovako da kažem, napravio tu priču, kaže on.

Srdić je i aktuelni vijećnik u Općinskom vijeću Novo Sarajevo.

U Sarajevu živi i Rajko Živković. Tokom rata on je bio sekretar Srpskog građanskog vijeća, nevladine organizacije koja je formirana tokom rata u Sarajevu.

– Sto pedeset sedam hiljada je zaista velika brojka, radi se o mnogo manjem broju Srba koji su otišli sa prostora Sarajeva u Istočno Sarajevo. Zbog čega je tablu Ćosić postavio i šta je htio s tim da postigne, nije mi jasno, kaže Živković.

Građani Istočnog Sarajeva o tabli

Veselinka je u Sarajevu živjela do muževe smrti, nakon čega se prije 11 godina preselila u Istočnu Ilidžu, nekoliko kilometara udaljenu, a koja se nalazi u entitetu Republika Srpska. Za Radio Slobodna Evropa kaže kako ne voli politiku, te da joj je dosta podijela i nacionalizma.

– Ja čak ni ne znam gdje je ovdje razgraničenje, vjerujete li mi. Mi još uvijek o ratu pričamo i još kao nešto dijelimo, ja sam preživjela dva rata dosta je toga više, kaže Veselinka.

U Istočno Sarajevo iz Sarajeva se 2019. godine doselila i Ljeposava. Ne što je htjela, već iz egzistencijalnih razloga, poručuje.

– Ja da sam se pitala, ja ne bih izašla iz Sarajeva, meni je tamo bilo lijepo, svi mi rade u Sarajevu, svi smo vezani za Sarajevo, kaže Ljeposava.

Komentarisala je i potez gradskih vlasti Istočnog Sarajeva o postavljanju tabli.

– Nije niko morao izaći iz Sarajeva, niko nikog nije tjerao, izašao je ko je htio, ko nije htio ostao je, dodaje Ljeposava.

Ko je odselio Srbe i zašto?

Za historičara Edina Omerčića postavljena tabla je “revizija historije i provokacija”.

– Nisu Srbe iz Sarajeva tjerale Sarajlije, već su Srbe iz Sarajeva protjerala politička elita okupljena oko Srpske demokratske stranke i Radovana Karadžića, ne samo 1996. nakon potpisavanja sporazuma u Dejtonu, već i prije samog izbijanja rata u Sarajevu, kaže Omerčić.

Tri dana nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazumom 14. decembra 1995. godine, čime je okončan rat u BiH, na 56. sjednici Narodne skupštine Republike Srpske raspravljalo se o odlasku Srba iz Sarajeva.

U arhivi Memorijalnog centra Srebrenica nalaze se i stenogrami sjednica Skupštine srpskog naroda u BiH i Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS), održane 17. decembra 1995., a kojom je predsjedavao Momčilo Krajišnik.

Krajišnik je tada rekao da je “zadatak Republike i prvi strateški cilj da se odvoje od muslimana i Hrvata”.

– Ima samo jedan problem gdje ćemo sada lјude iseliti, da se kaže iselićemo ih tu i tu, na taj i taj način. Treba nam vrijeme, jer je ovo iznenađenje, jer ni u jednoj varijanti ništa nije predviđeno. Zato nam treba i vrijeme za političko rješenje i konačno razlaz i na kraju krajeva najbolje rješenje da se Sarajevo iseli, rekao je Krajišnik.

Bojana, sa početka priče, kaže za RSE kako se njena porodica skoro 30 godina nakon što je napustila Sarajevo svakodnevno pita da li je bila ispravna odluka napustiti rodni grad.