Mašović: Stotinjak neidentificiranih žrtava genocida u Srebrenici ukopati u Potočarima

Blizu 100 žrtava genocida počinjenog u ljeto 1995. godine u Srebrenici, koje je trenutno nemoguće identificirati i čiji posmrtni ostaci godinama leže u mrtvačnicama u Bosni i Hercegovini, trebalo bi ukopati u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, smatra Amor Mašović, čovjek koji je postao simbol potrage za onima koji su nestali tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Duži vremenski period radio je na poziciji predsjedavajućeg Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, a penzionisan je prije nekoliko godine.

Iako je u penziji, na raspolaganju je kako udruženjima i institucijama tako i porodicama kada je riječ o procesu traženja nestalih osoba.

Još jednom je ukazao na problem neidentificiranih osoba koje nemaju ime i prezime čak i 15 godina nakon ekshumacije iz velikog broja masovnih grobnica sa žrtvama genocida počinjenog na području Srebrenice.

– Prema informacijama koje sam imao u vrijeme dok sam bio u Kolegiju direktora Instituta, raspolagalo se brojem od 98 žrtava genocida, koje nemaju imena i prezimena, a iz čijih skeletnih ostataka je uspjela izolacija DNK profila. Bilo da se radi o kompletnim tijelima ili najčešće nekompletnim skeletnim ostacima iz sekundarnih masovnih grobnica Srebrenice, izolacija je uspjela, ali nije došlo do podudaranja niti jednog DNK profila izolovanog iz krvi preživjelih srodnika – majki, očeva, braće, sestara, djece žrtava genocida u i oko Srebrenice. Zbog toga se nije moglo ni odrediti ime i prezime. Pouzdano možemo tvrditi da su imena tih 98 žrtava, koliko je bilo u to vrijeme, a možda danas taj broj prelazi i 100, a koji se nalaze u centru Tuzli, sakrivena u onih još oko 1.000 neidetifikovanih žrtava genocida u Srebrenici, samo što ne možemo odrediti koja se imena kriju iza ovih posmrtnih ostataka – pojasnio je Mašović.

Jednostavni razlozi

Razlozi zašto nisu identificirani su vrlo jednostavni.

– S obzirom na to da se u Srebrenici nije desilo ili se u minimalnom procesu desila tzv. pogrešna identifikacija, jer su gotovo sve žrtve Srebrenice, izuzev onih koji su identificirani klasičnom metodom u ranu jesen ili kasno ljeto 1996. godine, identificirane DNK metodom. Najveći broj tih žrtava nema bliske srodnike od kojih bi se mogla uzeti krv za DNK analizu i upoređivanje ili su imali bliske srodnike, ali su i ti bliski srodnici takođe žrtve koje do danas nisu pronađene. Tako da ne možemo izvršiti upoređivanje. Neki od njih su u mrtvačnicama duže od decenije. Mislim da ima nekih žrtava koje su ekshumirane prije više od 15 godina. Oni još uvijek leže u onoj hladnoj mrtvačnici bez ikakve naznake kada bi se mogao dogoditi trenutak da se i s njima oprostimo – izjavio je Mašović za Anadoliju.

Poručio je da “oni zaslužuju naš oproštaj”.

– Oni su bili ljudi koji su dijelili sudbinu svih Srebreničana tokom gotovo sve četiri godine agresije na Bosnu i Hercegovinu. Oni su dijelili i onu glad, žeđ i nedostatak soli u Srebrenici tokom okupacije. Dijelili su i one redove za strijeljanje u kojima su zajedno stajali, pored onih koji su dobili svoja imena i prezimena i danas imaju svoje nišane u Potočarima. Oni su bili u kašikama bagera kada su ih zatrpavali, bili su zajedno i kada su ih odvozili u sekundarne, a ponekad i tercijarne masovne grobnice. Bili su zajedno i u trenutku kada smo ih ekshumirali iz tih primarnih, najčešće sekundarnih masovnih grobnica. Dakle, pronađeni su u masovnim grobnicama. Tu nema pojedinaca koji su pronađeni negdje usamljeni u nekoj pojedinačnoj grobnici pa bi se moglo spekulirati kojoj etničkoj skupini ta žrtva pripada – kazao je Mašović.

Privremeni nišani

Smatra da i oni zaslužuju da “počivaju u svetoj potočarskoj zemlji pored svih ovih svojih saputnika”.

– Zašto oni ne mogu dobiti svoje nišane? Nadam se privremene nišane, ali ako ne budu privremeni nego stalni na kojima će pisati NN s brojem i nazivom grobnice iz koje su ekshumirani. Ti ljudi zaslužuju da se i njima uči Fatiha. Mislim da je naš odnos prema našim mrtvima nehuman, neljudski. Ne mora značiti da će oni ostati pod NN nazivom, možda će se pojaviti neki pra, praunuk, a imali smo takve slučajeve – pojasnio je Mašović.

Apeluje na sve ljude da se počnemo odnositi ljudski prema svojim mrtvima.

– U Potočarima će se kroz tih stotinjak NN nišana pokazati sva monstruoznost zločina. Mnoge žrtve, nakon genocida, nisu mogle vratiti ime i prezime. Iz tih posmrtnih ostataka je uzet DNK, ali i dalje nema imena. Ako se desi za deset, 50 ili 100 godina da pra, pra, praunuk da krv za nekog svog srodnika, nišan se može skloniti i onda će se napisati ime i prezime – dodao je Mašović.

U toku su pripreme za kolektivnu dženazu i ukop još najmanje 29 žrtava genocida počinjenog 1995. godine na području Srebrenice.

Anadolija