Fahira Hasedžić generacijama udahnula ljubav prema folkloru, ponosna na svoje grupe i igrače

Koreografkinja Fahira Hasedžić udahnula je ljubav prema folkloru generacijama mladih ljudi porijeklom iz BiH koji žive u Engleskoj, pomogla u formiranje nekoliko folklornih društava i za njih izrađivala narodne nošnje, a oni joj uzvraćali uspjesima i poštovanjem. Nakon dugogodišnjeg rada okončala je karijeru, a njene nošnje svjedoče o jednom vremenu, ljudima, kulturi.

Postala je sinonim za njegovanje tradicije i kulture Bosne i Hercegovine na Ostrvu, volonter – aktivista kojem nije bilo teško “skoknuti” i stotinjak milja da bi vrijeme provela sa mladim folkloristima i naučila ih korak više.

Ljubav prema folkloru naslijedila je od roditelja, potom zapostavila zbog porodičnih obaveza, a priliku da se vrati toj ljubavi Fahira Hasedžić dobila je u Nottinghamu (Engleska) gdje je stigla 1996. godine iz rodne Banjaluke, nakon ratnih dešavanja u BiH.

– Nepoznavanje jezika, okoline, zakona i običaja bacalo je bh. izbjeglice u očaj. Ja se nisam željela predati, krenula sam na kurs engleskog jezika. U prostoriji, koju su dobile bh. izbjeglice privremeno od gradske uprave Nottinghama, osnovali smo udruženje. Kao njihov sekretar, tražila sam način da se što prije uklopimo u to društvo – kazala je.

Iskoristila je tako iskustvo i oformila folklornu grupu, koju su činili mladi ljudi porijeklom iz BiH. Tako je, na radost svih, 1997. počela sa radom folklorna grupa “Bosanski biseri”. Već iste godine, prvi put u Engleskoj, na Sneinton festivalu zavijorila je bh. zastava, zaigralo kolo bosansko.

– Od tada smo nastupali na mnogim gradskim događajima, poseban užitak bili su nastupi na bosanskim sijelima širom Engleske – rekla je.

Prepoznavši vrijednost naše kulture u engleskom društvu bh. asocijacija Derby izrazila je 2001. godine želju da i u njihovom udruženju oformi folklornu grupu, što je rado prihvatila a nastalo je KUD “Biseri Bosne”.

– Podučavala sam, ali i igrala, bila jedan od članova grupe. Moja obaveza bila je i da dizajniram i šijem narodne nošnje (ženske i muške), za sve članove obje folklorne grupe – naglasila je.

Prisjeća se Hasedžić da je bh. udruženje Derby imalo mnogo igrača, pa je u istom periodu imala mlađu i stariju grupu. Plijenili su pažnju na mnogim festivalima, gradskim događanjima, pozivali su ih u udruženja stranih državljana koji žive u Ujedinjenom kraljevstvu, kao i u bh. udruženja.

– Za mene je to bilo naporno jer sam morala stalno putovati, ali osjećaj zadovoljstva nakon aplauza publike bio je neprocjenjiv – prisjeća se.

I bh. udruženje iz Birminghama pozvalo je Fahiru, 2002. godine, da im pomogne u formiranju folklorne grupe. Saradnja je realizirana, na obostrano zadovoljstvo, nastala je folklorna grupa ‘Mladost Bosne’.

– I opet sve od početka, podučavanje od početničkih koraka, šivanje novih narodnih nošnji, probe i putovanje. Na moju radost, i ta grupa je postigla zavidne rezultate – kazala je.

Ostvarili su, kaže, saradnju sa bh. kulturno-umjetničkim društvom iz Linca (Austrija), sa njima su se i pobratimili. Uslijedili su brojni nastupi u Londonu za Dan državnosti BiH, pozivali su ih na važnija događanja širom Engleske.

– Bila sam ponosna, na sve njih. Moj rad i trud prepoznala je i krovna bosanskohercegovačka organizacija ‘Bosnia UK Network’, a 2014. godine proglasili su me za Volontera godine, 2021. godine počastili i specijalnom plaketom u povodu 25 godina rada organizacije – ponosno je rekla.

Svjesna da će njena karijera jednoga dana završiti, podučavala je dva igrača folklora da rade sa novim generacijama, učila ih koreografiji i tome kako da uspješno prezentiraju Bosnu i Hercegovinu i njenu kulturu.

– Engleska poštuje i podržava različitosti. Mi, građani porijeklom iz BiH, kod njih uživamo poštovanje zahvaljujući zalaganju svih nas – kazala je.

Na zalasku karijere Hasedžić je obradovao gest bivših folkloraša iz Birminghama, koji su odlučili kulturno-umjetničko društvo ‘Mladost Bosne’ nazvati njenim imenom. Time je istaknut značaj i trag, koji je u ondašnjoj zajednici ostavila koreografkinja Fahira Hasedžić i sačuvati uspomenu na njen dugogodišnji volonterski rad.

– Nakon 26 godina uspješnog rada u Engleskoj, došla sam do kraja karijere. Osim porodice, koja mi je uvijek bila podrška, ponosna sam i na sve moje folklorne grupe i igrače – naglasila je.

A Fahira Hasedžić rado se odazivala na humanitarne akcije, a u želji da pomogne neke od tih akcija i sama je pokretala. Pomogla je tako OŠ Oborci kod Donjeg Vakufa, donacijom u narodnim nošnjama za njihovu folklornu grupu.

– Sašila sam za njih deset ženskih narodnih nošnji i odnijela u selo Oborci kod Donjeg Vakufa. Njihovoj sreći nije bilo kraja, ponekad pogledam slike proslava te škole i vidim moje nošnje na njima – naglasila je Hasedžić.

Odazvala se i apelu za dječaka Muhameda Prguda iz Sarajeva, oboljelog od cerebralne paralize, a bila su mu potrebna invalidska kolica – navodi se u informaciji, koju je Feni ustupila medijska agencija BHDINFODESK iz Birminghama.