Radnika u BiH nema za “lijeka”, administracija koči uvoz, cvjeta crno tržište

Problem nedostatka radne snage u BiH, postao je gorući. Radnika je sve manje jer brojni građani odlaze na zapad. Ako se trend nastavi, radnika neće biti – ni za lijeka.

Možda su upravo u ovom avionu, oni koji dolaze da rade. Nema radnika. Radovi su započeti, radni je dan, radno je vrijeme ali mnogo toga stoji nedovršeno. Ima lokacija i na kojima se radi, punom parom… uprkos jakom suncu, njima – tuđeg neba.

“Iz Nepala smo, obojica. Ovdje smo godinu dana, došli smo zbog posla. Jesto li zadovoljnbi uslobvima rada, kako vam se dopada ovdje? Za sada je dobro, nema nikakvih problema.”

“Dobro ste plaćeni”.

“Da, veoma dobro.”

“I ja sam ovdje godinu dana, sve je dobro.”

“Koliko dugo planirate ostati ovdje?

“Možda još dvije tri godine.”

“Nedostaje li vam vaša porodica u Nepalu?”

“Nedostaje mi i moja porodica, i moja zemlja, ali…”

Sve neizrečeno poslije čuvenog “ali…”, dobro je poznato mnogima iz BiH koji su ispratili svoje najmilije u neke druge zemlje.

Sve nas je manje a natpisa “tražim radnika”, koji na vratima pojedinih objekata stoje ponekad i mjesecima, sve je više. Sve svjesniji činjenice da Bosanci i Hercegovci odoše na zapad, poslodavci oči upiru u one kojima smo mi zapad. A na ovom zapadu – nista novo. Sve što je moguće otežati i zakomplikovati biće i otežano i zakomplikovano, pa tako i uvoz prijeko potrebne radne snage.

“Kod nas se prave oko toga jako veliki problemi i opstrukcije, da mi kao poslodavci ne možemo riješiti svoja goruća pitanja. Podaci govore da je oko 3 i po hiljade stranih radnika u BiH, ali mnogi od njih su ilegalno tu, rade na crno, i taj trend će rasti a to nikome nije u interesu… zbog spore administracije, opstrukcije sa državnog nivoa ali i entitetskih i kantonalnih. U RS je mnogo brže, oko 30 dana treba da se dobije radna dozvola dok mi u FBiH čekamo i po 6 mjeseci… u našoj kompaniji mi bi sutra mogli uposliti 50 uposlenika”, kaže Suhad Ećo, predsjednik Udruženja poslodavaca KS i član UO Udruženja poslodavaca FBIH.

U BiH bi, kaže nam, rado radili ljudi iz Nepala, Filipina, Bangladeša…

“Vrlo je atraktivna i Turska… uposlenici iz Turske su se pokazali 3 puta produktivniji nego uposlenici iz BiH. Potrebni su nam operateri, tapetari, korijači, šivači…”, kaže Ećo.

Kao poslodavci se suočavamo u zadnje 2, 3 godine sa ogromnim nedostatkom radne snage, navodi Ećo. Najviše su pogođeni građevinski sektor, turizam, proizvođačke djelatnositi…

“U svim sferama nedostaje radnika od IT-ija do običnog konobara.”

Problem nedostatka konobara, najizraženiji je u ljetnoj turističkoj sezoni.

“Sve je teže i teže. Radnici odlaze, i to nije od juče. Prvo kritikujem sebe pa ostale poslodavce. Kolege, što ne učinimo nešto da zadržimo radnike? Jedan stimulans, u vidu povećanja plate i svega ostalog da ti radnici ostanu…”, dodaje predsjednik Udruženja hotelijera i restoratera BiH Amir Hadžić.

Sa potrebom da domaći radnici ostanu ali i da nam dođu strani, očigledno se moraju u koštac uhvatiti krovni organi u državi, odbacujući filozofiju funkcionisanja koja bi se mogla nazvati “drži vodu dok majstori odu”. U suprotnom – svi će otići.

N1