Sanja Vulić: Alijine “Ševe” ubile su Boška i Admiru, Sarajlije se same ubijale

Šef Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Sanja Vulić naglasila je da zvanično Sarajevo već četvrt vijeka na lažima i iskrivljivanjem činjenica gradi svoju priču, te da bi konačno morali spoznati da sve što se gradi na lošim temeljima kad tad mora samo od sebe da se sruši, pa tako i njihove “ratne priče”. Vulić se oglasila nakon žestokih reakcija na laži i uvrede koje je iznio njen šef Milorad Dodik te i sama iznijela nekoliko morbdinih, uvrjedljivih i neistinitih tvrdnji.

U svom obraćanju bez trunke poštovanja prema žrtvama Vulić je između ostalog kazala:

“Tačno je sve što je rekao predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, Sarajevo nije bilo pod potpunom opsadom, postojao je dotok i hrane i lijekova, a značajan broj ljudi je godinama bježao iz grada. Kako je sve to moglo ako je istina da su bili pod opsadom!? Mnogi iz tadašnjeg rukovodstva veoma dobro znaju kako je funkcionisao grad u toku rata, a svako ko tvrdi drugačije neka pita tadašnje premijere i ministre u Sarajevu, možda im kažu istinu”, rekla je Vulićeva komentarišući Dodikovu izjavu o najdzužoj opsadi jednog grada u modernoj historiji.

Opsada Sarajeva jedna je od najbrutalnijih i najnehumanijih ikada zabilježena. Tokom 1.425 dana okruženja sa brda okolo Sarajeva ubijani su na najbrutalnije načine civili od kojih 1.601 dijete. Snajperski meci ubijali su Sarajlije u redovima za vodu i hranu, djecu tokom igre… Nad tim se zločinima i danas zgraža cijeli svijet ali ne i Milorad Dodik i Vulićeva koja je tokom svoje karijere dosegla nove nivoe poltronstva zarad dobro plaćenih državnih funkcija koje joj “šef” omogućava.  Žrtve krvave opsade nisu joj svete kao što joj je svet šef kojeg je onomad nazvala i Bogom.

Vulićeva koja visoku platu već godinama zarađuje upravo u gradu o kojem govori dirnula je u najbolnije rane Sarajeva svojim lažnim izjavama.

“Zašto konačno ne priznaju da su Alijine ‘Ševe’ krive za smrt Boška i Admire na Vrbanja mostu i zašto te nevine duše četvrt vijeka čekaju na svoj spomenik? Zato što oni u Sarajevu veoma dobro znaju ko ih je mučki ubio. Zato što istina boli, gospodo, boli vas i proganja, ali pobjeći od istine ne možete. Zašto ne kažete šta je sa masovnim grobnicama na kojima ste napravili velike i grandiozne objekte parama iz arapskih zemalja? Nemojte samo reći da ste regrutovanjem kriminalaca na čelu sa Jukom Prazinom, raznim Ćelama i ostalom bandom slali poruku mira Srbima? Da li je Dobrovoljačka i pokolj vojnika neki pozitivan gest? Da li su ove i mnoge druge zločine počinili ‘Srbi sa brda’, kako vi to volite da predstavljate domaćoj i svjetskoj javnosti”, istakla je Vulićeva.

Vulićeva je upitala zašto su Sarajlije sami sebe ubijali podmećući Srbima kukavičija jaja poput Markala i zločina u ulici Vase Miskina.

Zločinačka retorika o samoubijanju Sarajlija, teorije zavjere da su granate na Markale ispaljene sa teriotorija ARBiH nije novost, koristili su je ideološki uzori bahate i primitivne političarke kojoj hiljade mrtvih Sarajlija nisu dovoljan razlog da makar zaćuti. Koristili su je Karadžić, Mladić, Plavšić, Krajišnik, oni čija se robija izrečena u Hagu broji stotinama godina.

Tvrdnje koje iznosi Vulić kao i njen politički mentor dovoljne su za reakciju Tužilaštva BiH, ali i drugih nadležnih institucija. I za manje uvrede gfradu i njegovim stanovnicima ljudi su proglašavani personom non grata.

Za zločine počinjene tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995.godine pred Haškim tribunalom presuđene su četiri osobe, Stanislav Galić, komadant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS i to na kaznu doživotnog zatvora, njegov načelnik štaba, Dragomir Milošević, na 29 godina zatvora. Dio doživotnih presuda Radovanu Karadžiću, ratnom predsjedniku Republike Srpske, te Ratku Mladiću, ratnom komandantu VRS, odnosi se upravo na terorisanje civilnog stanovništva Sarajeva.

Slobodan Milošević i Đorđe Đukić su preminuli prije izricanja presude.

Za šta su odgovorni, prenosimo tek dio presude u predmetu Galić gdje se navodi kako je od septembra 1992. godine, jedan dio VRS-a pod nazivom Sarajevsko-romanijski korpus, praktično opkolio Sarajevo. I tu se zadržao sve do avgusta 1994 godine.

“Van razumne sumnje dokazano je da su sarajevski civili zaista bili meta namjernih napada snaga korpusa Napadani su dok su bili na sahranama, u kolima hitne pomoći, tramvajima, autobusima ili na biciklima. Napadani su dok su obrađivali baštu, kupovali na tržnici ili čistili gradske ulice. Djeca su bila meta napada dok su se igrala ili šetala ulicama. Napadi su uglavnom poduzimani danju. Nisu bili odgovor ni na kakve vojne prijetnje. Napadači su u većini slučajeva mogli jasno vidjeti da su se njihove žrtve bavile svakodnevnim civilnim aktivnostima.”

I to su dokazane činjenice koje je lako pronaći, ili kako je na godišnjicu opsade Sarajeva poručio Serge Bramertz, glavni tužitelj Međunarodnog suda.

“Na desetine hiiljada dokumenata postoji o strašnoj istini koju je je doživio ovaj grad i njegovi stanovnici. Svima su dostupni. I danas postoje oni koje pokušavaju da relitiviziraju i minimiziraju ove činjenice. Političari uspostavlju pseudonaučne komisije koje treba da napišu novu istoriju opsade u cilju političke dobiti Ti jednostavno ne može proći. Činjenice su utvrđene.”

N1