Kako osposobiti energetski nezavisno domaćinstvo: Sa 6.000 KM do mini-solarne elektrane

Domaćinstvu koje u prosjeku troši 500 kilovat-sati električne energije mjesečno za kupovinu i izgradnju mini-solarne elektrane na svom stambenom objektu, s kojom bi postalo energetski nezavisno, potrebno je oko 6.000 konvertibilnih maraka.

Kaže ovo za “Glas Srpske” direktor preduzeća “Etmaks” iz Banjaluke Siniša Maksimović, navodeći da BiH zbog svog geografskog položaja ima visoku prosječnu godišnju sunčanost te smo među evropskim zemljama s najvećim solarnim potencijalom.

“Instalacija solarne elektrane na krov vlastite kuće održiva je i sigurna investicija, s izrazito pozitivnim finansijskim efektom. U konkretnom slučaju domaćinstva koja u prosjeku troše oko 500 kilovat-sati trebalo bi da instaliraju solarne panele instalisane snage oko tri kilovata. Takav uređaj, recimo na području Banjaluke, koja ima 1.250-1.300 sunčanih sati godišnje, proizvodio bi dovoljno struje za potrebe domaćinstva koje se odluči na ovaj korak. Ilustracije radi, da bi bili postavljeni ovi paneli potrebno je oko dvadesetak kvadrata krova, što gotovo svaka kuća sigurno ima”, pojasnio je Maksimović.

Kako je dodao jedna takva mini-solarna elektrana, instalisane snage od tri kilovata, po principu “ključ u ruke” košta od 5.000 do 6.000 maraka, a njihov vijek trajanja kreće se od 25 do 30 godina.

“Ako uzmemo u obzir koliko su trenutne cijene električne energije na našem tržištu, ali i vrijednost ove investicije, period povrata uloženog novca kreće se između pet i sedam godina. Ovaj period otplate je manji nego nekih ranijih godina, jer je cijena struje danas viša, ali je i sama cijena ovih panela i prateće opreme dosta niža”, naveo je Maksimović.

Kada su u pitanju tehnički uslovi, odnosno da li ove panele mogu na svoje krovove ugraditi sva domaćinstva, Maksimović kaže da je najidealnija opcija da krov bude okrenut na južnu stranu, što je u 90 odsto i slučaj.

Naveo je i da kod nas postoji i jedno ustaljeno, ali i pogrešno mišljenje običnih ljudi da su ovi paneli isplativi samo na području Hercegovine. Kaže da kada je u pitanju Banjaluka, ona ima oko 1.250 sunčanih sati, što je za 250 više od utvrđenog standarda, dok je u Hercegovini to oko 1.500 sunčanih sati.

“Na području Hercegovine ugrađeni solarni paneli izvlače za 15 odsto više snage nego ovi u Banjaluci. Ali to ne znači da ne treba i da nije isplativo graditi i na području Krajine. Da pojasnim još jednu stvar koja vrlo često buni ljude. Ne može se gledati kolika je iskorištenost uređaja recimo ljeti ili zimi. Gleda se ukupna efikasnost te mini-solarne elektrane na nivou čitave godine. Kod nas je zakonom uvedena kategorija prozjumera, proizvođača-potrošača. Šta to znači? Ako jedan mjesec imate recimo višak struje, vi ga predajete u mrežu i tako stvarate jedan “energetski kredit”, odnosno tu istu količinu struje možete povući u onim mjesecima i danima kada imate manju potrošnju”, objasnio je Maksimović.

Oni koji se odluče na ovaj korak imaju mogućnost da sve ovo urade uz pomoć i subvencije koje nudi “Elektroprivreda Republike Srpske” (ERS), koja je još tokom prošle godine, u avgustu pokrenula program energetske održivosti. Prema ovom programu sva zainteresovana domaćinstva mogu se obratiti na adresu ovog preduzeća, koje bi onda na sebe preuzelo sve poslove u vezi sa izgradnjom ovih mini-solarnih elektrana, ali i njihovo finansiranje, odnosno subvencionisanje. Njime je predviđeno da u prvom koraku bude obuhvaćeno 50.000 domaćinstava, koja bi na svojim krovovima izgradila solarne panele instalisane snage od tri do sedam kilovata. Vrijednost projekta je oko 500 miliona maraka. Građani koji ugrade ove panele uz pomoć ERS-a, narednih 25 godina neće morati da plaćaju struju. Jedina obaveza prvih deset godina je plaćanje fiksne mjesečne rate, koja će biti manja od prosječnog mjesečnog računa za struju.

Ovo javno preduzeće je početkom maja započelo s realizacijom ovog strateškog projekta postavljanja solarnih elektrana na krovove domaćinstava, a kao prvo mjesto odabrano je trebinjsko naselje Vinogradi. Kolika je uopšte zainteresovanost građana za ovaj projekat, koliko se njih javilo do sada nismo uspjeli da saznamo do zaključenja ovog broja. Inače ovim projektom su obuhvaćeni i veći stambeni objekti (zgrade), ali i privredni subjekti, koji iskažu interesovanje da na ovaj način smanje svoje troškove proizvodnje i račune za struju.

Opasnosti

Pitanje energetske nezavisnosti postaje sve aktuelnije, posebno nakon izbijanja rata u Ukrajini, ali i procesa dekarbonizacije u EU. Iako RS nema problema sa snabdijevanjem strujom, čak je u proteklom periodu bila jedna od rijetkih zemalja u regionu koja je izvozila, to bi moglo da se promijeni. Naime BiH je prihvatila obavezu da do 2050. sprovede proces gašenja termoelektrana. Kada se to dogodi manjak ćemo morati nadomjestiti proizvodnjom iz obnovljivih izvora. Ukoliko to ne bude urađeno na vrijeme, mogli bismo se vrlo lako od izvoznika pretvoriti u zemlju koja energiju uvozi i to po cijenama koje su daleko više od onih na našem tržištu.