Kako teče ukrajinska kontraofanziva i šta će biti potrebno da uspije?

Nemojte to zvati kontrafanzivom, kažu Ukrajinci. „Ovo je naša ofanziva, to je naša prilika da konačno istjeramo rusku vojsku s naše zemlje.”

U redu, ali što će biti potrebno za pravi uspjeh te akcije, naslovio je svoju analizu BBC-jev dopisnik Frank Gardner. On piše da se ne damo omesti nedavno teško izborenim, ali malenim teritorijalnim dobicima koje je Ukrajina ostvarila dok ponovno preuzima opskurna, polunapuštena sela u istočnom Donjecku i jugoistožnom Zaporožju.

– Nakon mjeseci zastoja, slike pobjedničkih ukrajinskih vojnika umrljanih borbom koji drže plavo-žutu zastavu svoje zemlje ispred zgrade izrešetane mecima dobrodošao je poticaj za moral Ukrajincima. Ali u velikoj strateškoj slici, to je sporedna stvar – piše on.

Područje između Zaporožja i Azovskom mora

Gardner piše da je ključno područje teritorija pod ruskom kontrolom na jugu – područje između grada Zaporožja i Azovskog mora.

– Ovo je takozvani “kopneni koridor” koji povezuje Rusiju s nezakonito aneksiranim Krimom. Ako Ukrajina to može podijeliti na dva dijela i zadržati zemlju koju je ponovno preuzela, tada će njena ofanziva uglavnom biti uspješna – piše.

To bi odsjeklo ruske trupe na zapadu i otežalo opskrbu njihovog garnizona na Krimu, dodaje. Ipak, Gardner ističe da to ne bi nužno značilo kraj rata, za koji neki sada predviđaju da bi se mogao rastegnuti godinama, ali bi stavio Ukrajinu u snažnu pregovaračku poziciju kada se neizbježni mirovni pregovori konačno održe.

Postoji još jedan ali, naglašava Gardner, a to je da su Rusi prije dosta vremena pogledali kartu i došli do istog zaključka.

– Dakle, dok je Ukrajina slala svoje vojnike u zemlje NATO-a na obuku i pripremala svojih 12 oklopnih brigada za ovu ljetnu kampanju, Moskva je to vrijeme potrošila na izgradnju onoga što se sada naziva “najstrašnijom obrambenom utvrdom na svijetu”.

Blokiranje puta do obale

Ukrajini blokiraju put do obale – njenu vlastitu obalu, ne zaboravimo – sloj po sloj ruskih minskih polja, betonskih blokatora tenkova (poznatih kao “zmajevi zubi”), bunkera, vatrenih položaja i rovova dovoljno širokih i dubokih da zaustave Tenk Leopard 2 ili M1 Abrams doslovno na svom putu – piše Gardner.

– Sve je to pokriveno unaprijed određenim topničkim udarnim zonama kalibriranim za bacanje eksploziva na ukrajinska oklopna vozila dok oni i njihove posade čekaju da njihovi inženjeri pronađu prolaz.

Prvi znakovi su – a još je vrlo rano u ovoj kampanji – da se ta ruska obrana zasad čvrsto drži – dodaje.

BBC-jev dopisnik za sigurnost piše da Ukrajina tek treba angažovati glavninu svojih snaga, tako da su ovo tek probni, izviđački napadi osmišljeni kako bi otkrili gdje se nalazi ruska artiljerija i pretražili područja ranjivosti na njihovim linijama.

– U korist Ukrajine ide moral. Vojnici su visoko motivirani i bore se da oslobode vlastitu zemlju od osvajača. Većina ruskih trupa ne dijeli tu motivaciju, a u mnogim slučajevima njihova obuka, oprema i vodstvo lošiji su od ukrajinskih – piše Gardner.

– Glavni štab u Kijevu nadat će se da će, ako uspiju postići dovoljan napredak, pad ruskog morala biti zarazan, šireći se po ratištu dok demoralizirane ruske trupe gube volju za borbom.

U prilog Ukrajini ide i kvaliteta hardvera koju su zemlje NATO-a dale. Za razliku od oklopnih vozila sovjetskog dizajna, NATO-vi tenkovi i borbena vozila pješaštva često mogu izdržati direktan pogodak, ili barem dovoljno da zaštite posadu koja je živa za borbu.

Rusija može crpiti više resursa

Ali hoće li to biti dovoljno da se suprotstavi snazi ruskih artiljerijskih i bespilotnih napada?, pita se Gardner.

– Rusija, kao dosta veća zemlja, može crpiti više resursa od Ukrajine. Predsjednik Vladimir Putin, koji je uopšte započeo ovaj rat, zna da ako samo uspije dovesti Ukrajince u pat-poziciju koja će se povući u sljedeću godinu, onda postoji šansa da će se SAD i drugi saveznici umoriti od podupiranja ovog skupog rata napor i početi vršiti pritisak na Kijev da postigne kompromis o prekidu vatre – navodi.

– Konačno, tu je i pitanje zračnog pokrivača, odnosno nedostatka istog. Napad na dobro ukopanog neprijatelja bez dovoljno bliske zračne podrške vrlo je riskantan. Ukrajina to zna i zato već dugo moli Zapad da joj isporuči borbene avione F16.

SAD, koji ih proizvodi, dao je zeleno svjetlo za to tek krajem maja, kada je već bila u toku prva, pripremna faza ukrajinske ofanzive. Kritično za Ukrajinu, F16 koji mijenjaju igru sada mogu stići prekasno na ratište da bi odigrali ključnu ulogu u ranim fazama ove kontraofanzive.

Okretni, domišljati i inventivni

To ne znači da će Ukrajinci izgubiti, piše Gardner.

– Uvijek iznova dokazali su da su okretni, domišljati i inventivni. Uspješno su istjerali rusku vojsku iz Hersona tako što su pogodili njihova pozadinska logistička središta do tačke gdje Rusi više nisu mogli opskrbljivati svoje trupe u tom južnom gradu.

Opremljena oružjem dugog dometa poput britanske krstareće rakete Storm Shadow, Ukrajina će sada pokušati učiniti isto.

Ali usred svih tvrdnji i protutvrdnji o propagandnom ratu, možda će još proći sedmice ili čak mjeseci prije nego što dobijemo jasniju sliku o tome ko će na kraju pobijediti u ovom ratu – zaključuje u svom tekstu na BBC-ju.